Pomrčina Sunca 20. marta 2015.

Pomrčina Sunca 20. marta 2015., potpuna pomrčina Sunca koja se zbila 20. marta 2015. Pomrčina Sunca nastaje kada Mjesec prolazi između Zemlje i Sunca te pritom motritelju sa Zemlje prekrije sliku Sunca potpuno ili djelomično. Potpuna pomrčina Sunca zbiva se kada je Mjesečev prividni promjer veći od Sunčeva te blokira svu izravnu svjetlost pretvarajući tako dan u tamu. Totalitet se zbiva na usku putu duž Zemljine površine pri čemu se djelomična pomrčina Sunca vidi iznad okolnog područja široka tisućama kilometara.

pomrčina Sunca 20. marta 2015.

Longyearbyen, Norveška

karta
tip eklipse
narav totalna eklipsa
gama 0,9454
magnituda 1,0445
maksimum eklipse
trajanje 2 min 47 s
koordinate 64,4 N 6,6 W
maks. širina pojasa 463 km
vrijeme (UTC)
vrhunac eklipse 9:46:47
referencije
sarosov period 120 (61 od 71)
katalog # (SE5000) 9541

Pomrčina je imala magnitudu od 1,045. Najduže trajanje totaliteta bilo je 2 minute 47 sekunda nedaleko od obale Ferojskih otoka. Ovo je posljednja potpuna pomrčina Sunca vidljiva u Europi sve do pomrčine 12. augusta 2026.[1]

Pri kraju svojeg puta Mjesečeva sjena odigla se od Zemljine površine u svemir pri Sjevernom polu. Budući da je 20. marta martovski ekvinocij, pomrčina se dogodila u vremenu izlaska Sunca na Sjevernom polu poslije šest mjeseci.

Jedina naseljena mjesta dostupna javnim putovanjima, gdje se totalitet mogao vidjeti, bili su Ferojski otoci i Svalbard.[2]

Motrenje uredi

Pomrčina Sunca počela je u 8.30 (GMT) na jugozapadu i kretala se prema sjeveroistoku. Najbolje se mogla vidjeti nad sjevernim Atlantskim te Arktičkim oceanom, Grenlandom, Islandom, Irskom, Ujedinjenom Kraljevinom, Ferojskim otocima, sjevernom Norveškom i Murmanskom oblasti. Sjena je svoj prelazak počela blizu južne obale Grenlanda. Potom se sjena pomicala sjeveroistočno, prolazeći između Islanda i Ujedinjene Kraljevine prije nego što je prešla iznad Ferojskih otoka i najsjevernijih otoka Norveške. Sjena pomrčine bila je vidljiva u različitim stupnjevima iznad čitave kontinentalne Europe. Jugoistočne su lokacije doživjele tek djelomičnu pomrčinu Sunca.[3] Na primjer, London je doživio 85-postotnu djelomičnu pomrčinu Sunca u usporedbi sa sjevernijim Ferojskim otocima u Norveškom moru koji su doživjeli totalnu solarnu eklipsu.[4]

Impakt uredi

Europska unija ima oko 90 gigavata sunčeve snage i proizvodnja se privremeno mogla smanjiti za 34 GW ovisno o vedrini neba. Pad je zapravo bio manji od očekivana, s padom od 13 GW u Njemačkoj koji je bio posljedica veće nebeske naoblake.[5] Ovo je prvi put da je jedna pomrčina imala značajan učinak na elektroenergetski sistem, a energetski sektor poduzeo je mjere da ublaži ovaj učinak. Gradijent snage (promjena u snazi) mogao je biti −400 MW/minuta i +700 MW/minuta. Mjesta u Nizozemskoj, Belgiji i Danskoj mogla su biti 80 % pomračena.[6][7] Temperatura se mogla smanjiti za 3 °C, a snaga vjetra mogla se smanjiti kako vjetrovi budu usporili za 0,7 m/s.[8]

Koincidencija događaja uredi

Datum 20. marta 2015. bio je također dan martovskog ekvinocija (također znana kao proljetni ekvinocij). Osim toga, očekuje se šest supermjeseca u 2015. Supermjesec 20. marta 2015. bio je treći u godini, no budući da je to bio mlađak (okrenut od sunca), bila je vidljiva samo njegova sjena.[9]

Geografska progresija uredi

   

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. http://eclipse.gsfc.nasa.gov/SEsearch/SEsearchmap.php?Ecl=20260812Šablon:Deadlink
  2. 20. marts 2015 — Total Solar Eclipse Time&Date
  3. „Solar eclipse 2015 live: Britain to plunge into morning twilight as Moon blocks out Sun”. Daily Telegraph. 20. marta 2015.. Pristupljeno 20. marta 2015. 
  4. „Solar Eclipse: live updates”. Guardian. 20. marta 2015.. Pristupljeno 20. marta 2015. 
  5. „European power grids keep lights on through solar eclipse”. Arhivirano iz originala na datum 2015-03-21. Pristupljeno 2015-03-20. 
  6. "Solar Eclipse 2015 – Impact Analysis" pp3+6+7+13 . European Network of Transmission System Operators for Electricity, 19. februara 2015. Pristupljeno: 4. marta 2015.
  7. „Curve of potential power loss”. Arhivirano iz originala na datum 2020-07-28. Pristupljeno 2015-03-19. 
  8. S. L. Gray , R. G. Harrison. "Diagnosing eclipse-induced wind changes" Proceedings of the Royal Society. DOI: 10.1098/rspa.2012.0007 Objavljeno 25. maja 2012. Archive
  9. In 2015, first of six supermoons comes on January 20

Bibliografija uredi

Eksterni linkovi uredi