Pomrčina Mjeseca 28. septembra 2015.

Totalna lunarna eklipsa
28. septembra 2015.

Viđeno iz Murriete u Kaliforniji.
2:52 UTC
Sjeverni vrh ekliptike

Mjesec prolazi kroz Zemljinu sjenu zdesna nalijevo (od zapada prema istoku).
Gama -0.3296
Trajanje (h:min:s)
Totalitet 1:11:55
Parcijalna 3:19:52
Polusjena 5:10:41
Kontakti (UTC)
P1 0:11:47
U1 1:07:11
U2 2:11:10
Maksimum 2:47:07
U3 3:23:05
U4 4:27:03
P4 5:22:27

Mjesec prolazi kroz Zemljinu sjenu u Ribama, prolazeći od zapada prema istoku (zdesna nalijevo) kao što je prikazano ovdje u satnim razmacima. Uran, s magnitudom od 5,7, može se vidjeti dvogledom 16 stupnjeva istočno od totalno ekliptiranog Mjeseca.

pomrčina Mjeseca 28. septembra 2015., potpuna pomrčina Mjeseca koja se dogodila 28. septembra 2015. U Americi je bila vidljiva navečer u nedjelju, 27. septembra, a u Evropi, Africi i na Bliskom istoku bila je vidljiva u ranim satima u ponedjeljak, 28. septembra. Bila je druga od dviju totalnih lunarnih eklipsi u 2015. i posljednja u tetradi (četiri totalne lunarne eklipse u nizu). Prethodne pomrčine ove tetrade bile su 15. aprila 2014., 8. oktobra 2014. i 4. aprila 2015.

Mjesec je izgledao veći nego što je normalno jer je usred pomrčine 2015. proteklo tek 59 minuta od njegova najbližeg prilaska Zemlji, što se katkad naziva supermjesecom. Prividni promjer Mjeseca bio je veći od 34' gledan ravno iznad točke promatranja, nedaleko od obale sjeveroistočnog Brazila.[1][2]

Vidljivost uredi

Pomrčina je bila vidljiva nad Evropom, Bliskim istokom, Afrikom i Amerikom.

 
Pogled na Zemlju s Mjeseca pri najvećoj eklipsi.
 
Simulirani izgled Zemlje i atmosferskog prstena Sunčeve svjetlosti.

Galerija uredi

Supermjesec uredi

 

Ovaj pomračeni Mjesec bio je 12,9 % veći u prividnom promjeru nego što je bio pri pomrčini od 4. aprila 2015., izmjereno 29,66' i 33,47' u promjeru od središta Zemlje, kao što je prikazano na ovim simuliranim slikama.

Pozadina uredi

Glavni članak: lunarna eklipsa
Ovaj animirani video objašnjava lunarnu eklipsu supermjeseca 28. septembra 2015.

Lunarna eklipsa nastaje kada Mjesec prolazi kroz Zemljinu sjenu. Kako eklipsa počinje, Zemljina sjena prvo lagano pomračuje Mjesec. Tada sjena počinje »prekrivati« dio Mjeseca, mijenjajući njegovu boju u tamno crveno-smeđu (ovo je tipična boja jer ona može varirati zavisno od atmosferskih uvjeta). Mjesec izgleda crvenkast zbog Rayleighjeva raspršenja (isti efekt koji uzrokuje da zalasci Sunca izgledaju crvenkasto) i refrakcije te svjetlosti Zemljinom atmosferom unutar njezine sjene.[3]

Sljedeća simulacija prikazuje aproksimativni izgled Mjeseca pri prolasku kroz Zemljinu sjenu. Mjesečeva jarkost je pretjerana u području sjene. Sjeverni dio Mjeseca je najbliži centru sjene zbog čega je najtamniji, dok je veći preostali dio crvena izgleda.

 

Kronologija uredi

Lokalna vremena kontakata
Pomicanja
vremenskih zona od
UTC-a
-7h -6h -5h -4h -3h -2h -1h 0h +1h +2h +3h
PDT
MST
MDT CDT
PET
EDT
BOT
ADT
AMST
ART
GMT
WET
WEST
CET
BST
CEST
EET
MSK−1
EEST
FET
MSK
Događaj Večer 27. septembra Noć 28. septembra
P1 Početak polusjene* 17:12 18:12 19:12 20:12 21:12 22:12 23:12 0:12 1:12 2:12 3:12
U1 Početak parcijalne eklipse 18:07 19:07 20:07 21:07 22:07 23:07 0:07 1:07 2:07 3:07 4:07
U2 Početak totalne eklipse 19:11 20:11 21:11 22:11 23:11 0:11 1:11 2:11 3:11 4:11 5:11
Sredina eklipse 19:47 20:47 21:47 22:47 23:47 0:47 1:47 2:47 3:47 4:47 5:47
U3 Svršetak totalne eklipse 20:23 21:23 22:23 23:23 0:23 1:23 2:23 3:23 4:23 5:23 6:23
U4 Svršetak parcijalne eklipse 21:27 22:27 23:27 0:27 1:27 2:27 3:27 4:27 5:27 6:27 7:27
P4 Svršetak polusjene 22:22 23:22 0:22 1:22 2:22 3:22 4:22 5:22 6:22 7:22 8:22

* Faza polusjene tokom eklipse mijenja izgled Mjeseca tek neznatno i općenito je nezamjetljiva.[4]

 
Kontaktne točke u odnosu na Zemljinu sjenu i polusjenu, ovdje s Mjesecom blizu njegova descendentnog čvora.

Kronologija totalni lunarnih eklipsi određena je Mjesečevim kontaktima:[5]

P1 (prvi kontakt): Početak penumbralne eklipse. Zemljina polusjena dodiruje Mjesečev vanjski limb.
U1 (drugi kontakt): Početak parcijalne eklipse. Zemljina sjena dodiruje Mjesečev vanjski limb.
U2 (treći kontakt): Početak totalne eklipse. Zemljina površina je potpuno unutar Zemljine sjene.
Maksimum eklipse: Vršni stadij totalne eklipse. Mjesec je najbliži centru Zemljine sjene.
U3 (četvrti kontakt): Svršetak totalne eklipse. Mjesečev vanjski limb izlazi iz Zemljine sjene.
U4 (peti kontakt): Svršetak parcijalne eklipse. Zemljina sjena napušta Mjesečevu površinu.
P4 (šesti kontakt): Svršetak penumbralne eklipse. Zemljina polusjena više ne dodiruje Mjesec.

Povezane pomrčine uredi

Eklipsa je jedna od četiriju lunarnih eklipsi u kratkom nizu pri descendentnom čvoru Mjesečeve orbite.

Niz lunarnih godina ponavlja se poslije 12 lunacija ili 354 dana (pomiče se unatrag za oko 10 dana tokom narednih godina). Zbog pomaka datuma Zemljina sjena bit će oko 11 stupnjeva zapadno u narednim događajima.

Skupovi niza lunarnih eklipsi 2013. – 2016.
Ascendentni čvor   Decendentni čvor
Saros Datum Tip Saros Datum Tip
112
 
25. aprila 2013.
 
Parcijalna
 
117
18. oktobra 2013.
 
Penumbralna
 
122
 
15. aprila 2014.
 
Totalna
 
127
 
8. oktobra 2014.
 
Totalna
 
132
 
4. aprila 2015.
 
Totalna
 
137
 
28. septembra 2015.
 
Totalna
 
142 23. marta 2016.
 
Penumbralna
 
147 16. septembra 2016.
 
Penumbralna
 
Posljednji skup 25. maja 2013. Posljednji skup 28. novembra 2012.
Sljedeći skup 11. februara 2017. Sljedeći skup 18. augusta 2016.

Sarosov poluciklus uredi

Lunarnoj eklipsi prethodit će i slijedit će solarna eklipsa za 9 godina i 5,5 dana (polusaros).[6] Ova lunarna eklipsa povezana je s dvjema anularnim solarnim eklipsama solarnog sarosa 144.

22. septembra 2006. 2. oktobra 2024.
   

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. Sky and Telescope
  2. Here’s the Scoop on Sunday’s Supermoon Eclipse, Bob King
  3. Fred Espenak; Jean Meeus. „Visual Appearance of Lunar Eclipses”. NASA. Pristupljeno 13. aprila 2014. 
  4. Espenak, Fred. „Lunar Eclipses for Beginners”. MrEclipse. Pristupljeno 7. aprila 2014. 
  5. Clarke, Kevin. „On the nature of eclipses”. Inconstant Moon. Cyclopedia Selenica. Pristupljeno 19. decembra 2010. 
  6. Mathematical Astronomy Morsels, Jean Meeus, p.110, Chapter 18, The half-saros

Eksterni linkovi uredi