Polumutant je mutant – u kompleku heterozigota koji su nastali ukršranjem vrsta Oenothera lamarckiana i O. rubrinervis, koje rtezultira u pojavi modificiranog neletalnog genoma, skupa sa nemodificiranim genomom i muških i ženskih gameta. Svaka generacija takvih jedinki generira tzv. Potpune mutante mutanate koji sadrže modificirani nesmrtonosni genom u dvostrukoj dozi.[1][2]

PregledUredi

Polumutanti proizvode dvije genetički različite vrste spolnih ćelija, što rezultira u pojavi i letalnih i neletalnih zigota. Imaju stoga neuravnotežen letalni genom. Kao rezultat toga, polumutanti, kada se razmnožavaju samooplodnjom, proizvode potomstvo koje se sastoji od 2/3 polumutanata i 1/3 čistih homozigotnih jedinki, sa nesmrtonosnim kompleksom u duploj dozi. To je primjer kako polumutant O. lamarckiana može biti formiran s djelomičnom razmjenom između krajeva uparenih hromosomskih kompleksa. Tokom dijakineze dolazi do djelimične razmjene segmenata ne-letalnog i polumutantnog kompleksa, tako da ne može nastati isti hromosomski sadržaj u dijakinezi koji sadrži oba kompleksa roditeljskih vrsta.

Ako se primjeni ciklus (krug) ukrštanja polumutanata, od njih 6 sa prvim iz prve generacije, daje ciklus od 8, kao i sa drugim; također, ako se uzme iz 4. ciklusa sa jednim hibridnim kompleksom, dobije se ciklus od 10 sa drugim; ako daje kompleksnih 7 parova sa jednim, dat će ciklus od 12 sa drugim. Od kada je taj rad poslan za publikovanje, pojavio se rad na S. emersonii, Emersona (1930), u kom je istaknuto da neletalni kompleks O. rubricalixa, u kombinaciji sa dva kompleksa O. lamarckiana, O velans i O. gaudens, daje ciklus od 8 i 3 para svojstava od obje. Pod pretpostavkom da su Emersonovi podaci tačni, neophodno je razjasniti ovo ponašanje O. rubricalyx na osnovu razmjena hromosomskih segmenata, ako se teorija još uvijek smatra mogućom osnovom polumutantnog nastanka Oenothera. Ovo zadovoljavajuće objašnjenje je indicirano slijedećim podacima.

Ukoliko je kompleks O lamarckiana hipotetično uređen na takoav način da se uparuju slični krajevi hromosoma, ciklus od 12 ukrštanja sa jednim parom postaje karakteristika ove vrste, ostvarena kako slijedi:

  • Hromosomi O. gaudens koji pripadaju ciklusu napisani su boldirano: O. velans = 1-2 39. 5-6 7-8 9.10 11-12 13-14; O. gaudens = 1 4 3-6 5-8 7-10 9-12 11-2 13-1.[3]

Prema Darlingtonu (1331), polumutanti nastaju nakon rijetkih krosing-overa između homolognih sekvenci sparenog nehomolognog hromosoma, koji rezultiraju u pojavi efektivne razmjene između dva novoformirana „kompleksa“.[4][5]

Vidi jošUredi

LiteraturaUredi

  1. King R. C., Stransfield W. D. (1998). Dictionary of genetics. New York, Oxford: Oxford niversity Press. ISBN 0-19-50944-1-7. 
  2. Rieger, R.; Michaelis, A.; Green, M.M. (1968), A glossary of genetics and cytogenetics: Classical and molecular, New York: Springer-Verlag, ISBN 9780387076683 
  3. Cleland R. E. (1962): The cytogenetics of Oenothera. Advance. Genet., 11: 147-237.
  4. Darlington C. D. (1931): Meiosis. Biol. Review, 6: 221.
  5. Hugo DeVries H. (1919): Oenothera rubrinervis; A Half Mutant, Internat. J Plant. Sci., 67: 1.

Vanjske vezeUredi