Polifazni sistemi

Polifazni sistemi su sredstvo prenosa električne energije posredstvom naizmenične struje. Najčešći primeri su trofazni sistemi koji se koriste u većini industrijskih primena.

Faze uredi

Polifazni sistemi imaju dva ili više provodnika koji prenose naizmeničnu struju sa definisanim vremenskim kašnjenjem između amplituda svakog provodnika. U modernim postrojenjima za proizvodnju i prenos koriste se tri faze, sa fazama pomerenih u vremenu za jednu trećinu naizmeničnog ciklusa.

Višefazni sistemi moraju da obezbede definisani smer obrtanja faza, da se izbegne naponi u suprotnom smeru obrtanja ne utiču na redosled faza. Trožični sistem sa dva fazna provodnika sa razmakom od 180 stepeni su ipak samo jedna faza. Takvi sistemi se ponekad nazivaju razdvajači faza.

Na samom početku komercijalne upotrebe električne energije, neke instalacije su koristile prave dvofazne četvorožične sisteme za motore. Glavna njihova prednost je to da je konfiguracija namotaja ista kao i za jednofazni motor pokretan kondenzatorom, i, koristeći četvorofazni sistem, konceptualno ove faze su nezavisne i lake da se analiziraju matematičkim alatima dostupnim u to vreme. Dvofazni sistemi su zamenjeni trofaznim. Trofazni sistemi koriste tri faze i povratni provodnik koji može biti manjeg preseka od faznih, a kod dvofaznih sistema, povratni provodnik ima 40% veći presek od faznih, tako da je ušteda materijala na strani trofaznih sistema. U slučaju sistema sa više od tri faze, povratni provodnik ne bi bio nužan, ali bi motori koji bi koristili takve sisteme postali previše komplikovani. Dvofazno napajanje sa razmakom od 90° između faza se može dobiti iz trofaznih sistema upotrebom transformatora.

Motori uredi

Polifazni sistemi su posebno korisni kod naizmeničnih motora, kao što su asinhroni (indukcioni) motori, gde polifazni sistemi stvaraju obrtno magnetno polje neophodno za rad ovih motora. Kada trofazno napajanje izvrši ceo jedan period, magnetno polje dvopolnog motora se okreće za 360° u prostoru; motori sa više pari polova zahtevaju više perioda da kompletiraju jedno obrtanje magnetnog polja i zato se ovi motori obrću sporije. Nikola Tesla i Mihail Dolivo-Dobrovoljski su izmislili prve praktične indukcione motore koji su koristili obrtno magnetno polje. Prethodno su svi komercijalni motori koristili jednosmernu struju, sa skupim komutatorima, četkicama koje su zahtevale česte zamene i karakteristike nepovoljne za rad u mreži sa naizmeničnom strujom. Polifazni motori su bili jednostavni za proizvodnju i sami su se pokretali.

Sistemi sa brojem faza većim od 3 uredi

Česta praksa za ispravljačke instalacije i HVDC konvertore je da se obezbedi šest faza, sa razmakom od 60° između faza, da bi se redukovalo stvaranje harmonika u sistemima sa naizmeničnom strujom i da se obezbedi ravnija jednosmerna struja. Izgrađene sz ekperimentalne prenosne linije sa brojem faza do 12.

Jednofazni prijemnici u višefaznim sistemima uredi

Manji stanovi i fabrike su obično snabdeveni sa jednom od tri faze. Pojedinačni potrošači su ravnomerno raspodeljeni između sve tri faze da bi se ujednačila opterećenja po fazama.

Veći stanovi su napajani sa dve od tri faze i nultim provodnikom. Napon između faznog i nultog provodnika je 230 V, a napon između dve faze je 400 V.

Vidi još uredi