Podjela muzičkih instrumenata

(Preusmjereno sa stranice Podela muzičkih instrumenata)

Muzički instrumenti su sredstva pomoću kojih muzičari stvaraju muziku u živom izvođenju. Izvršene su razne podele muzičkih instrumenata,[1] ali ni jedna nije krajnje precizna i tačna. Npr, u grupu drvenih duvačkih instrumenata ubrajaju se flauta i saksofon, koji se prave od metala. U instrumente sa dirkama ubrajaju se harmonika, orgulje, klavir, a znamo da je način dobijanja tona na ova tri instrumenta različit.

Zbog svega ovoga, daleko je tačnija i preciznija savremena naučna podela muzičkih instrumenata po grupama, zavisno od:

а) građe, tj. materijala od kog su sačinjeni i
b) načina dobijanja tonova i zvuka.

Prema tome, muzičke instrumente delimo na sledeće grupe[2]:

Daire (membranofoni instrument) sa zategnutom kožnom membranom.
1. Membranofone ili opnozvučne (lat. membrana = koža; ital. strumenti membrana, engl. membranophones; fr. membranophones, nem. membranophone Instrumente)[3] – to su udarački instrumenti sa zategnutom membranom na kojima zvuk nastaje vibriranjem membrane od životinjske kože, plastike ili polivinila. Po membrani se udara rukom ili batićima od drveta ili loptom od filca. Zvuk im je, izuzev timpana, neodređene visine. Sem timpana, to su instrumenti koji se koriste u folkloru cijeloga sveta.

Tu spadaju: bubanj, doboš, daire sa kožom, bongosi, konge, tarabuka, goč, timpani itd.

2. Idiofone (grč. idios = sopstven, fonė = zvuk; ital. strumenti idiofoni, engl. idiophonic; fr. instruments idiophones, nem. idiophone Instrumente)[3] – to su muzički instrumenti iz grupe udaraljki kod kojih se zvuk dobija:

a) udarom jedne o drugu (čineli, kastanjete)

Ksilofon (idiofoni instrument) iz Dakra-Senegal.

b) udarom u instrument (triangl, zvono, ksilofon)

v) trzanjem (drombulja) i drugi.

  • Moguća je podela idiofonih instrumenata na:

a) metalne (triangl, zvono, drombulja)

b) drvene (ksilofon, kastanjete).

  • Sledeća podela je podela na:

a) Instrumente sa određenom visinom tona (ksilofon, tubafon, zvončići, čelesta, zvona, klepetuša, vibrafon.)

b) Instrumenti sa neodređenom visinom tona (triangl, piati, tam-tam, kastanjete, bič, čegrtaljka).

3. Kordofone, hordofone ili žičane instrumente (ital. strumenti corda, engl. chordophonic; fr. cordophones, nem. chordophone Instrumente)[3] - то su muzički instrumenti na kojima su izvor zvučnog treperenja žice (lat. chorda = žica). Ovi muzički instrumenti su mnogobrojni. Na njima se ton stvara na 3 načina:
Viola - kordofoni instrument.

a) Trzanjem, okidanjem – prstima ili trzalicom žice se dovode u stanje vibracije (razne tambure, balalajka, lauta, mandolina, gitara, harfa) ili preko klavijaturnog mehanizma (virdžinel, čembalo itd.).

b) Udarimačekića prevučenih filcem po žicama (klavir) ili batićima (cimbalo).

v) Gudalom – prevlačenjem gudala preko zategnutih žica, nazivamo ih gudački instrumenti (viela, rebab, violina, viola, viola d’amore, violončelo, viola da gamba, kontrabas, liјerica, gusle).

4. Aerofone (od gr. αερο vazduh i φονος zvuk; ital. strumenti aerofoni, engl. aerophonic instruments, fr. instruments aérophones, nem. aerophone Instrumente)[3] – to su instrumenti kod kojih ton nastaje vibriranjem vazdušnog stuba. Ton se stvara:

a) Usnikom (levkastim nausnikom) – to su limeni duvački instrumenti (truba, bah truba, bas truba, horna, trombon, tuba, bas tuba, kontrabas tuba).

b) Prelamanjem vazdušnog stuba u cevi instrumenta (frula, flauta, blok-flauta, okarina, panova frula).

v) Vibracijom jezička od trske na usniku (klarinet, basethorn, bas-klarinet, saksofon, taragot).[4]

g) Vibracijom dvostrukog jezička od trske (zurla, sopile, oboa, oboa d’a more, engleski rog, heklfon, fagot, kontra-fagot).

Električna gitara - elektrofoni instrument.

d) Vibracijom jezička i meha (orgulje, harmonika, bandoneon).

5. Elektrofone, eterofone ili elektronske instrumente (grč. elektron = ćilibar, trljnjem se stvara statički elektricitet; ital. strumenti elettrofoni, engl. electro[pho]nic; fr. instruments électroniques, nem. elektro[pho]nische Instrumente)[3] – to su novi instrumenti kod kojih ton nastaje elektroakustičkim putem (elektrokord, električna gitara, vibrafon).

Kombinacijama raznih boja, moguće je stvaranje novih, do danas nepoznatih boja i zvukova (trautonium, martenoovi talasi).

Vidi još uredi

Izvori uredi