Pobuna 1088. godine (engleski: Rebellion of 1088) je naziv za kratkotrajni ustanak vodećih normanskih feudalaca u Engleskoj protiv vlasti kralja Williama II Riđeg, koji je započeo oko Uskrsa 1088. godine. Uzrok ustanka je bio u tome da je prethodni engleski kralj William I Osvajač istovremeno bio i normandijski vojvoda; na svojoj samrtnoj postelji je prethodne godine odredio da će mjesto normandijskog vojvode naslijediti stariji sin Robert Curthose, a englesko prijestolje mlađi sin William. To je mnoge od normanskih velmoža - koji su imali posjede s obje strane La Manchea - dovelo u kompliciranu situaciju da moraju služiti dvojici različitih sizerena. Dio njih je, prema navodima kroničara Orderica Vitalisa, zaključio da bi bilo jednostavnije da imaju jednog sizerena koji bi vladao i Normandijom i Engleskom. Izbor je pao na Roberta, koji je već ranije bio u otvorenom sukobu sa bratom i ocem, a za koga su pretpostavljali da im neće nametati svoju volju kao pokojni William.

Kralj William II (Riđi)

Na čelo ustanika su stali Williamov brat (i kraljev stric), biskup Odo od Bayeuxa i grof Robert od Mortaina; njima se priključilo šest od deset najvećih normanskih magnata navedenih u Knjizi Sudnjeg dana, a ustanak se brzo proširio od Northumberlanda na sjeveru do Kenta na jugu. U kritičnoj situaciji je mladi kralj, pak, pokazao diplomatsku i političku vještinu; dio ustanika je uspio neutralizirati obećanjem bogate nagrade u zamjenu za vjernost; na svoju je stranu, proklamirajući brojne reforme, stavio i obični (anglosaksonski) narod; konačno je ustanike uspio međusobno izolirati, tako da je Odo u Zamku Pevensey stavljen pod opsadu. Neuspjehu ustanka je, međutim, najviše pomoglo to što zbog olujnog vremena u La Mancheu ustanicima pomoć u kritičnom trenutku nije mogao pružiti vojvoda Robert iz Normandije. Nakon šest tjedana se Odo predao u Pevenseyu, a potom je drugo ustaničko uporište Rochesterski zamak palo prije Robertovog dolaska. Ustanak je tako za šest mjeseci bio ugušen. William je zarobljenim ustanicima, po savjetu sebi odanih feudalaca, udijelio pomilovanje.

Izvori uredi