Plutarco Elias Calles

(Preusmjereno sa stranice Plutarko Elijas Kales)

Plutarko Elijas Kaljes (šp. Plutarco Elias Calles; Gvajamas, Sonora, 25. septembar 1877Meksiko Siti, 19. oktobar 1945) bio je meksički general, političar i 40. predsednik Meksika.

Plutarko Elijas Kaljes
Plutarco Elias Calles

Mandat(i)
40. predsednik Meksika
1. decembar 1924. - 30. novembar 1928.
Prethodnik Alvaro Obregon
Naslednik Emilio Portes Hil
Biografija
Veroispovest ateista,[1]spiritualista (kasnije u životu)[2]
Politička partija Nacionalna revolucionarna partija
Profesija vojno lice, političar

Biografija uredi

Rođen je pod imenom Plutarko Elijas Kampuzano, a pošto su mu roditelji bili nevenčani nakon majčine smrti uzeo je prezime Kaljes zbog ujaka koji ga je odgajio. U ranoj mladosti radio je kao barmen i učitelj.[3]

U Meksičkoj revoluciji podupirao je Madera, a kasnije Obregona, za čije je vladavine vršio niz funkcija. Čin generala dobio je 1915. godine.

Bio je pragmatičar, koji se svrstavao uz svakoga ko bi mu doneo korist. Pre uspona na vlast, bio je guverner Sonore, gde je isterao sve katoličke sveštenike i uveo niz antiklerikalnih reformi; čak je promenio i građanski zakon da bi vanbračna deca dobila ista prava kao i ona rođena u braku. Takođe je želeo da pretvori Sonoru u državu bez alkohola, a iako je isprva bio levičar blizak sindikatima i ostalim slojevima društva, kasnije je skrenuo udesno i provodio sasvim drugačiju politiku.

Došao je na vlast nakon prvog Obregonovog mandata. U kampanji se služio populističkom retorikom, te je obećao agrarnu reformu, više obrazovanja, radničkih prava i demokratskiju vlast.[4] Tokom populističke faze svoje vladavine (1924–1926) potrudio se da ostvari svoja obećanja, ali je njegova politika u periodu 1926–1928. skrenula udesno: poveo je rat protiv Katoličke crkve, pritom smanjivši broj sveštenika od 4500 na jedva 334. Bio je ateista i mason, te zbog toga izrazito antikatolički raspoložen.[5][6]

Na izborima 1928. godine, pobedio je Obregon, ali je ubijen pre inauguracije. Vlast je prezeo Emilio Portes Hil, koji je kao i naredna dva predsednika bio Kaljesova marioneta. Na vlast je 1934. godine došao njegov bivši podređeni Lazaro Kardenas. Kaljes je mislio da će lako kontrolisati i njega, ali je Kardenas zazirao od njegovih nasilnih metoda vladanja i koketiranja s meksičkim fašističkim organizacijama. Zbog toga je Kaljes stavljen u kućni pritvor i 1936. godine deportovan u Sjedinjene Američke Države.[7]

Dopušteno mu je da se vrati u Meksiko 1941, nakon čega je usvojio umereniju politiku. Godine 1942. dao je podršku vladi u proglašenju rata Silama osovine. Umro je 1945. u 68. godini života. Pred kraj života, izrazio je verovanje u višu silu.[8]

Reference uredi

  1. David A. Shirk (2005). Mexico's New Politics. Lynne Rienner Publishers. ISBN 1-58826-270-7. 
  2. Krauze, Enrique. Mexico: Biography of Power. A History of Modern Mexico, 1810–1996. HarperCollins Publishers Inc. New York, 1997. Page 436-437
  3. Gonzales, Michael J. The Mexican Revolution, 1910–1940. University of New Mexico Press. Albuquerque, 2002. Page 203
  4. Jürgen Buchenau, Plutarco Elias Calles and the Mexican Revolution (2007) p. 103
  5. Denslow, William R. 10,000 Famous Freemasons Arhivirano 2012-11-13 na Wayback Machine-u p. 171 (2004 Kessinger Publishing)ISBN 1-4179-7578-4
  6. Buckman, Robert T., Latin America, p. 234, Stryker-Post Publications, 2006
  7. „Falleció Luís León - 26 Noticias”. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-17. Pristupljeno 2013-07-10. 
  8. Krauze, Enrique. Mexico: Biography of Power, A History of Modern Mexico, 1810–1996. HarperCollins Publishers Inc. New York, 1997, page 436

Vanjske veze uredi