Plivska jezera sa kompleksom mlinоva

Plivska jezera, u koja spadaju Veliko, Malo i Okruglo jezero, nastala su na rijeci Plivi, lijevoj pritoci Vrbasa. Jezera su smještena između Jajca i naselja Jezero. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 10. do 16. januara 2009. godine, donijela je odluku da se jezera i kompleks mlinova na Plivi proglase za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Marti Cheery, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući) i Ljiljana Ševo.

Plivska jezera

Veliko jezero leži na nadmorskoj visini od 424 m. Dugo je oko 3,3 km, s prosječnom širinom od oko 400, a maksimalnom od oko 700 m. Najveća dubina jezera je oko 36 m.

Geološki razvoj ovih jezera prošao je kroz sve procese razvitka, tako da ima karakter tektonske, jezerske i fluvijalne faze. Izrazito diferencirani hidrografski procesi uslovili su njihovo nastajanje. Jezera nastaju u mlađem tercijaru, a konačno se formiraju u kvartaru i holocenu. Usljed intenzivne vertikalne i bočne erozije neprestano im se mijenjaju granice. Jezera su međusobno odvojena specifičnim sedrenim barijerama, za koje je bilo odlučno razdoblje od posljednjih desetak hiljada godina, u kojima su vladali ekološki odnosi pogodni za taloženje sedre i nastanak jezera. Konačnu formu dobilo je sredinom 20. og vijeka, prilikom izgradnje HE Jajce 1.[2]

Sport uredi

Plivska jezera su pogodna za veslačke sportove, jer se voda smatra "teškom". Uslijed prirodne pojave, javlja se dodatni atom hidrogena koji ovoj vodi daje ekstra stabilnost, zbog čega je voda izuzetno mirna. Na ovom jezeru održavaju se takmičenja svih nivoa. Staze od 200, 500 i 1000 m su stalno obilježene plutačama. Veliko jezero se ne mrzne tako da je kajak i veslanje moguće tokom cijele godine. U julu i avgustu ovdje se održavaju državna i međunarodna takmičenja. Na ovim vodama 1963. je održano 7.evropsko i Vanredno svjetsko prvenstvo.[3]

Mlinovi uredi

Sjeverozapadno od centra grada Jajca, na udaljenosti od 6 km, između Velikog i Malog jezera, nalazi se dvadeset mlinova na rijeci Plivi. To su jedine očuvane vodenice koje se ovdje nazivaju mlinčićima. Izgrađene su na sedrenoj pregradi, postavljene u dva reda. Način izgradnje mlinova je u potpunosti podređen njihovoj funkciji i potrebi za njihovim postojanjem; ovi jednostavni ali neophodni privredni objekti su, počev od cjeline pa do najmanjeg detalja, u potpunosti rasterećeni svih suvišnosti, izvedeni bez dekoracija. Kompleks mlinova od cjeline do detalja iskazuje skromnost narodnog graditelja, njegovu podređenost zahtjevima funkcije i prirodnim okruženjem.

Svi mlinovi su sagrađeni od drveta, oslonjeni na stubove. Mlinovi su pokriveni viševodnim krovovima sa šindrom kao pokrovom. Ispred svakog mlina je izveden pristupni plato od drvenih dasaka, u dužini mlina i širine oko 70 cm. Svaki mlin je opremljen cjelokupnom potrebnom opremom mlina; žrnjevi, mlinski točkovi i sl. Sva korita koja dovode vodene tokove na točkove mlinova su izvedena od drvenih dasaka, koje nose drveni stubovi pravougaonog presjeka.

Prilikom rekonstrukcije kompleksa mlinova na Plivi kod Jajca, tokom 1985. godine, Izvedene su staze koje povezuju mlinove međusobno i omogućavaju kontinuiran obilazak.

Prilikom ratnih dejstava 1992-1995 godine kompleks mlinova u Jajcu je bio oštećen, ali je u potpunosti obnovljen. Danas je u relativno dobrom stanju. Osnovni problem koji ozbiljno prijeti kompleksu jeste nedostatak redovnog održavanja. Stoga danas, niti jedan od 20 mlinova nije u funkciji. Korita koja snadbijevaju mlinove vodom su zapuštena, zarasla niskom vegetacijom a pojedina su, zbog ostataka smeća i grana, u potpunosti zatvorena ili uništena.

Reference uredi

  1. „Plivska jezera”. Komisija za nacionalne spomenikekons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016. 
  2. „Bistro BiH - Jezera u Bosni i Hercegovini”. bistrobih.ba. Arhivirano iz originala na datum 2009-11-25. Pristupljeno 1. 3. 2016. 
  3. „Pliva Tourism > Aktivnosti > Kajak i kanu”. www.plivatourism.ba. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-25. Pristupljeno 1. 3. 2016.