Planinski zec

Planinski zec (lat. Lepus timidus), također poznat kao bijeli zec je životinja iz porodice zečeva. Široko je rasprostranjen u polarnim i planinskim krajevima.

Planinski zec
Lepus timidus 01.jpg
Bijeli zec u ljetnom krznu
Status zaštite
Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Lagomorpha
Porodica: Leporidae
Rod: Lepus
Vrsta: L. timidus
Dvojni naziv
Lepus timidus
Linnaeus, 1758.
Mountain Hare area.png
Rasprostranjenost bijelog zeca

RasprostranjenostUredi

Planinski zec živi na području od Skandinavije do istočnog Sibira. Osim toga, postoje izolirane populacije u Alpama, Irskoj, Škotskoj, na Baltiku, u sjeveroistočnoj Poljskoj, te u Hokkaidu. Uveden je na Shetlandsko otočje, Orkneysko otočje, otok Man i na Farske otoke.[1][2]

OpisUredi

 
Bijeli zec u zimskom krznu

Planinski zec je velika vrsta, iako je nešto manji od europskog zeca. Dug je 45-65 centimetara, s repom duljine 4-8 centimetara. Tjelesna masa iznosi 2-5,3 kilograma. Ženke su neznatno teže od mužjaka .[3][4] Za vrijeme ljeta krzno mu je obojeno različitim nijansama smeđe boje. U pripremama za zimu, većina jedinki dobiva bijelo krzno. Rep ostaje potpuno bijel tijekom cijele godine, što ga razlikuje od europskog zeca .[3] Podvrsta Lepus timidus hibernicus (irski bijeli zec) ostaje smeđa tijekom cijele godine, te samo neke jedinke prije zime dobivaju bijelo krzno. Kod irske podvrste može se javiti i smeđa gornja površina repa. Zbog toga, neiskusni promatrači često zamjenjuju tu podvrstu s europskim zecom.

PonašanjeUredi

 
Kostur

Istraživanja su pokazala da ishrana bijelog zeca ovisi o području na kojem obitava. Na primjer, u sjevernoj Skandinaviji, gdje snijeg prekriva tlo mjesecima, zečevi se hrane grančicama i korom drveća. U područjima gdje snijeg pada rijetko, kao što je Irska, trava čini glavni dio ishrane. Bijeli zec omiljeni je plijen surog orla, a ponekad i velike ušare, te crvene lisice. Hermelini jedu mlade zečeve.[4]

U sjevernim dijelovima Finske, Norveške i Švedske, planinski i europski zec bore se za stanište. Zbog toga što je veći, europski zec često otjera bijelog zeca, ali je lošije od njega prilagođen na život snježnim uvjetima: stopala su mu manja, a zimsko krzno je mješavina bijelog i smeđeg.

IzvoriUredi