Pizansko-đenoveške ekspedicije na Sardiniju

Pizansko-đenoveške ekspedicije na Sardiniju je naziv za oružane sukobe koji su se odigrali od 1015. do 1016. između italijanskih pomorskih republika Pise i Genove na jednoj, i muslimanskih snaga pod Mudžahidom al-Amirijem, emirom Denije i u Španiji na drugoj strani, oko vlasti nad otokom Sardinija. Povod je bio Mudžahidov pokušaj da osvoji otok, gdje su već postojale neke muslimanske baze iz kojih su se napadali gradovi i naselja na italijanskoj obali. Sardinija u muslimanskim rukama je predstavljala nepremostivu smetnju za odvijanje mediteranske trgovine koje je Pisi i Genovi predstavljao glavni izvor prihoda; savez je, pak, sklopljen i uz posredovanje pape Benedikta VIII koji je smatrao da bi muslimanski emirat mogao ugroziti sam Rim. Pižani i Đenovežani su godine 1015. pokrenuli prvi pohod u kome je Mudžahid protjeran. Sljedeće godine se Mudžahid pojavio sa znatnim pojačanjima te uspio osvojiti grad Luni. U maju iste godine je organizirana nova pizansko-đenoveška ekspedicija koja je bila nadmoćna Mudžahidovim snagama, koje je dodatno oslabila oluja. Mudžahid se, svjestan nadmoći svojih neprijatelja, pokušao povući, ali su saveznici uspjeli zarobiti veliki broj njegovih brodova, uključujući onaj koji je prevozio njegovu majku i sina Alija.

Politička podjela Sardinije oko 1015.

Iako su se tokom kasnijih decenija 11. vijeka bilježila vojna i pljačkaška aktivnost muslimana na Sardiniji, sam Mudžahid ni njegov Ali nisu napadali otok. On je, pak, nakon kraće međusobne borbe među saveznicima, pao u ruke Pižana kojima je postao jedna od glavnih baza za vlastite pljačkaške pohode protiv muslimanskih ciljeva na Siciliji u Africi, odnosno za uspostavu pomorske hegemonije u Tirenskom moru.

Dio historičara navodi da je uloga pape u stvaranju saveza protiv muslimanskih osvajača poslužila kao model, odnosno presedan za kasnije križarske ratove.

Literatura uredi

  • David Abulafia. The Two Italies: Economic Relations between the Norman Kingdom of Sicily and the Northern Communes. Cambridge: Cambridge University Press, 1977.
  • Enrico Besta. La Sardegna medioevale. 2 vols. Palermo: 1909.
  • Travis Bruce. "The Politics of Violence and Trade: Denia and Pisa in the Eleventh Century". Journal of Medieval History 32 (2006) 127–42.
  • Carl Erdmann. The Origin of the Idea of Crusade. Princeton: Princeton University Press, 1977.
  • William Heywood. A History of Pisa: Eleventh and Twelfth Centuries. Pisa: 1921.
  • William Chester Jordan. Europe in the High Middle Ages. New York: Viking, 2001.
  • Silvia Orvietani Busch. "Luni in the Middle Ages: The Agony and the Disappearance of a City". Journal of Medieval History 17 (1991) 283–96.
  • Silvia Orvietani Busch. Medieval Mediterranean Ports: The Catalan and Tuscan Coasts, 1100 to 1235. Leiden: Brill, 2001.
  • Enrica Salvatori. "Pisa in the Middle Ages: The Dream and the Reality of Empire" Arhivirano 2009-02-24 na Wayback Machine-u. Empires and States in European Perspective (Pisa: Università di Pisa, 2002) 13–32.
  • Clelia Sarnelli Cerqua. "Mujahîd al-Amiri: Il Cairo Recensione di P. Tangheroni Paoletti". Bollettino Storico Pisano 43 (1961) 382–85.
  • Giuseppe Scalia. "Epigraphica Pisana: Testi latini sulla spedizione contro le Baleari e su altre imprese anti-saracene del secolo XI". Miscellanea di studi ispanici (Pisa: 1968) 136–37.
  • Giuseppe Scalia. "Contributi pisani alla lotta anti-islamica nel Mediterraneo centro-occidentale durante il secolo XI e nei prime deceni del XII". Anuario de Estudios Medievales 10 (1980) 135–44.
  • Paul Schmitthenner. Das freie Söldnertum im abendländischen Imperium des Mittelalters. Munich: 1934.
  • Giovanni Sforza. "Mujahîd (il Re Mugetto dei cronisti italiani) e la sua scorreria contro la città di Luni". Giornale Linguistico 20 (1883).
  • Giovanni Sforza. "La distruzione di Luni nella leggenda e nella storia". Miscellanea di Storia Italiana 19 (1922) 1–140.
  • Christopher Tyerman. God's War: A New History of the Crusades. London: Penguin Books, 2006.