Pismo Eugnosta

Pismo Eugnosta (poznato i kao Eugnost Blaženi po svom autoru) je gnostički spis iz 1. veka, otkriven u okviru zbirke Nag Hamadi. Eugnost počinje kao formalno pismo učitelja svojim učenicima, no postupno po­prima svojstva govora otkrivenja. U djelu se ne primjećuje kršćanski utjecaj i može se smatrati gnostičkim djelom u klasičnom smislu.

Sačuvane dvije verzije Eugnosta se u važnijim dijelovima znatno razlikuju, svjedočeći time o dugom razdoblju upotrebe.[1]

Veći deo deksta je iskorišten za sastavljanje hrišćanskog apokrifa Sofije Isusa Krista.

NastanakUredi

Mjesto nastanka Eugnosta je, po svoj prilici, Egipat. Činjenica da se stoici, epikurejci i astrolozi nazivaju "svi filozofi" upućuje na vrlo rani datum na­stanka, ne kasniji od 1. stoljeća n.e. Moguće je da su Eugnost i Sofija Isusa Kris­ta utjecali na setijance-ofite, koje opisuje Irenej, a neki pretpostavljaju da su utjecali i na valentinizam.[1]

SadržajUredi

Spis je, čini se, namijenjen širem čitateljskom krugu zainteresiranom za religijsko-filozofska pitanja. Glavna je namjera autora (Eugnost - koji najbolje zna) ustvrditi i opisati postojanje nevidljivog, nadnebeskog predjela onkraj vidljivog svijeta - predjela o kojemu nema spomena u razmat­ranjima filozofa (čiji pogledi, kako su opisani, nalikuju onima stoika, epikurejaca i babilonskih astrologa). Tim predjelima vlada hijerarhija od pet glavnih božan­skih bića: Nerođeni Otac; njegov odraz, nazvan Samo-Otac; hipostazirana moć Samo-Oca, Besmrtni Čovjek, koji je androgin; androgini sin Besmrtnog Čovjeka, Sin Čov­ječji; i androgini sin Sina Čovječjeg, Spasitelj. Imena ženskih aspekata posljednje tro­jice sva uključuju pojam Sofije. Svako od tih božanskih bića posjeduje vlastitu sferu ili eon, te brojne sluge i potčinjene. Posebna skupina, nazvana "naraštaj nad kojimene postoji kraljevstvo od kraljevstava koja postoje", potječe od Nerođenog Oca, i svoj istinski dom nalazi uz njega. Neizreciva radost i neizrazivo slavlje obilježja su posto­janja u tom nadnebeskome predjelu; iz njega potječe sav ustroj i sve vrste koje se ko­riste za daljnje stvaranje. Traktat završava dodatkom o kra­ljevstvu Besmrtnoga Čovjeka, koje je naš eon.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Izvorni koptski tekstovi (EUGNOST BLAŽENI, uvod: Douglas M. Parrott)

Vidi jošUredi

Vanjske vezeUredi