Pisma o moralu (Seneka)

Pisma Luciliju o moralu
Seneca the Younger, Letters, Florence, Plut. 45.33.jpg
Iluminirani rukopis iz 15. stoljeća, Laurentijska biblioteka
Autor(i) Lucije Anej Seneka
Originalni naslov Epistulae morales ad Lucilium
Država Rimsko Carstvo
Jezik latinski
Tematika etika
Žanr(ovi) filozofija
Datum izdanja 63-64. g. n.e.

Pisma Luciliju o moralu (latinski: Epistulae morales ad Lucilium) zbirka je od 124 pisma koja je rimski pisac i filozof Seneka Mlađi napisao pred kraj svog života, nakon što se povukao iz javnog života i nakon što je više od deset godina bio u službi cara Nerona. Pisma su upućena Luciliju, tadašnjem prokuratoru Sicilije, koji je poznat samo kroz Senekine spise. Bez obzira na to kako su se Seneka i Lucilius zapravo dopisivali, jasno je da je Seneka pisma stvarao imajući na umu široku čitateljsku publiku.

Pisma često započinju promatranjem svakodnevnog života, a zatim prelaze na nako pitanje ili na princip apstrahiran iz tog promatranja. Tako čitava zbirka nalikuje dnevniku ili priručniku za filozofske meditacije. Pisma se usredotočuju na mnoge tradicionalne teme stoičke filozofije, kao što su preziranje smrti, postojanost mudraca i vrlina kao vrhovno dobro.

Datiranje i žanrUredi

Pisma su vjerojatno napisana tijekom posljednje tri godine Senekina života. Znanstvenici se općenito slažu da su pisma poredana redoslijedom kojim ih je Seneka napisao.[1] U pismu 8 Seneka aludira na povlačenje iz javnog života, a smatra se, na temelju Tacitovih Anala, XIV, 52–56, da je do toga došlo u proljeće 62. godine.[2] Pismo 18. napisano je u prosincu, uoči Saturnalija. Pismo 23 spominje hladno proljeće, vjerojatno 63. godine.[2] Pismo 67 spominje kraj hladnog proljeća i smatra se (s obzirom na 43 pisma koja se nalaze između ova dva) da je napisano iduće godine.[2] Pismo 91 spominje veliki požar u Lugdunu (Lyonu), koji se dogodio krajem ljeta 64. godine.[2] Pismo 122 spominje smanjivanje dnevnog svjetla u jesen.[3] Moguće su i druge kronologije — posebno ako se pisma 23 i 67 odnose na isto proljeće, koja vremenski okvir može smanjiti za cijelu godinu.[2]

Ova 124 pisma raspoređena su u dvadeset svezaka rukopisa, ali zbirka nije potpuna.[4] Aulo Gelije (sredina 2. stoljeća) citira izvadak iz "dvadeset druge knjige", pa neka pisma nedostaju.[5] Međutim, budući da se požar u Lugdunu spomenut u pismu 91. dogodio manje od godinu dana prije Senekine smrti (u proljeće 65. g.), smatra se da broj nestalih pisma nije velik.[5]

Pisma zajedno čine najdulje Senekino djelo.[5] Iako su upućena Luciliju, pisma imaju oblik otvorenih pisama[6] i jasno su napisana s ciljem da ih čita šira publika.[7] Epistolarni žanr bio je već uobičajen u Senekino doba.[8] Seneka spominje Ciceronova pisma Atiku i Epikurova pisma, a vjerojatno su mu bila poznata i Platonova pisma i Horacijeve poslanice.[9] Međutim, usprkos pažljivoj literarnoj izradi, nema očitog razloga za sumnju da su to prava pisma.[1] Seneka na više mjesta kaže da piše kao odgovor na Lucilijevo pismo, iako vjerojatno nije bilo izravne razmjene pisama.[10] Čak i ako su oba pisca imala pristup carskoj poštanskoj službi, pismu je trebalo četiri do osam dana da iz središnje Italije dođe do Sicilije.[10] U mnogim je slučajevima Seneka vjerojatno sastavljao pisma kad mu je na um pala neka nova tema.[10] U prosjeku pisma s vremenom postaju sve dulja[4] i kasnija se pisma sve više bave teorijskim pitanjima.[11] Međutim, čak i među kasnijim pismima ima i onih koja su vrlo kratka.[12]

SadržinaUredi

 
Prva strana prvog tiskanog izdanja Pisama na "toskanskom", tj. talijanska verzija (1494).

Sva pisma započinju izrazom "Seneca Lucilio suo salutem" ("Seneka pozdravlja svog Lucilija"), a završavaju riječju "Vale" ("Zbogom"). U ovim pismima Seneka daje Luciliju savjete o tome kako postati posvećeniji stoik. Neka od pisama su "O buci" i "Astma". Druga uključuju pisma o "utjecaju masa" i "kako postupati s nečijim robovima". Iako se bave Senekinim osobnim stilom stoičke filozofije, pružaju nam i dragocjene uvide u svakodnevni život u starom Rimu.

Postoji tendencija da pisma započinju opisom nekog specifičnog (i obično prilično malog) događaja, koji se potom odmiče ka daleko širem istraživanju problema ili principa koji su iz tog događaja apstrahirani. Na primjer, u jednom pismu (pismo 7) Seneka raspravlja o slučajnom posjetu areni u kojoj se održava gladijatorska borba do smrti; Seneka tada dovodi u pitanje moral i etiku takvog spektakla, i to predstavlja prvi primjer (prema našim trenutnim saznanjima) jednog pretkršćanskog pisca koji je pokrenuo takvu raspravu o tom predmetu.[13]

Seneka često citira rimske pjesnike, posebno Vergilija, ali i Ovidija, Horacija i Lukrecija.[14] Seneka također citira Publilija Sirijca, na primjer u osmom pismu, "O izolaciji filozofa".

TemeUredi

Senekina pisma usredotočena su na unutarnji život i na radost koja proizlazi iz mudrosti.[15] Naglašava stoičku temu da je vrlina jedino istinsko dobro, a porok jedino istinsko zlo.[11] Više puta se poziva na kratkoću života i prolaznost vremena.[1]

U osnovi velikog broja pisama jest zabrinutost zbog smrti s jedne strane (središnja tema stoičke filozofije, koja je utjelovljena u Senekinom opažanju da "umiremo svaki dan") i samoubojstva s druge strane, što je ključno razmatranje s obzirom na Senekin pogoršani politički položaj i na uobičajenu upotreba prisilnog samoubojstva kao metoda uklanjanja ličnosti za koje se smatralo da su u opoziciji carevoj moći i vladavini.[13]

Rana pisma često se završavaju maksimom o kojoj se može razmišljati, iako se ova strategija završava s tridesetim pismom.[12] Takve se maksime obično izvode iz Epikura, ali Seneka to smatra početničkom tehnikom.[16] U pismu 33 naglašava da proučavatelj filozofije mora početi samostalno donositi dobro obrazložene prosudbe.[16]

Jezik i stilUredi

 
Francusko izdanje, 1887

Jezik i stil pisama prilično su raznoliki, i to odražava činjenicu da pisma predstavljaju mješavinu privatnog razgovora i književne fantastike. Na primjer, postoji kombinacija različite leksike, koja uključuje tehničke pojmove (u područjima kao što su medicina, pravo i plovidba), kao i kolokvijalne i filozofske pojmove.[17] Seneka također koristi niz stilskih sredstava da postigne određeni učinak, kao što su ironična parataksa, hipotaktičke periode, izravne govorne intervencije i retoričke tehnike kao što su aliteracije, hijazmi, poliptoton, paradoksi, antiteze, oksimoron, etimološke figure i tako dalje. Uz to postoje neologizmi i hapax legomena.[17]

Seneka se u Pismima pokazuje kao majstor stila. Pisma su zapravo popularno-filozofski eseji pisani u tradiciji kiničko-stoičke dijatribe. To je Senekino najuspjelije filozofsko i istovremeno umjetnički izvrsno djelo, "bogato mislima i životom", značajno kako za potonju europsku filozofsku misao tako i za književnu povijest kao jedan od nautjecajnijih uzora moderne europske esejistike.[18]

Kasnija historijaUredi

Najstariji rukopisi pisama potječu iz 9. stoljeća.[19] Dugo vremena pisma nisu bila okupljena na jednom mjestu; posebno se pisma 89–124 pojavljuju u svojim vlastitim rukopisima.[19] Sva se pisma počinju široko distribuirati zajedno od 20. stoljeća nadalje.[20] Prvo tiskano izdanje pojavilo se 1475. godine.[20] Erazmo Roterdamski objavio je mnogo bolje izdanje 1529. godine.[20]

Na Michela de Montaignea utjecala su Senekina pisma,[21] i on je prema njima oblikovao svoje Eseje.[20] Pisma su bila glavni izvor Justusa Lipsija za razvoj njegovog neostoicizma pred kraj 16. stoljeća.[20]

ReferenceUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Setaioli 2013, str. 193
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Setaioli 2013, str. 191-2
  3. Fantham 2010, str. xxii
  4. 4,0 4,1 Setaioli 2013, str. 198
  5. 5,0 5,1 5,2 Graver & Long 2015, str. 6
  6. Setaioli 2013, str. 194
  7. Graver & Long 2015, str. 4
  8. Setaioli 2013, str. 196
  9. Setaioli 2013, str. 195
  10. 10,0 10,1 10,2 Fantham 2010, str. xxi
  11. 11,0 11,1 Setaioli 2013, str. 192
  12. 12,0 12,1 Graver & Long 2015, str. 5
  13. 13,0 13,1 Romm, James (14 March 2014). „Rome's House of Cards”. https://www.wsj.com/articles/masterpiece-letters-to-lucilius-by-seneca-the-younger-a-look-at-roman-government-1394820402. 
  14. Graver & Long 2015, str. 8-9
  15. Graver & Long 2015, str. 13
  16. 16,0 16,1 Graver & Long 2015, str. 11
  17. 17,0 17,1 Berno, Francesca Romana. Epistulae Morales ad Lucilium. https://www.academia.edu/1125154. 
  18. Budimir & Flašar 1991, str. 458.
  19. 19,0 19,1 Graver & Long 2015, str. 20
  20. 20,0 20,1 20,2 20,3 20,4 Graver & Long 2015, str. 21
  21. Clark, Carol E. (1968). „Seneca's Letters to Lucilius as a source of some of Montaigne's imagery”. Bibliothèque d'Humanisme et Renaissance 30, 2 (2): 249–266. JSTOR 41430068. 

LiteraturaUredi

  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga. 
  • Fantham, Elaine (2010), „Introduction”, Seneca. Selected Letters, Oxford World's Classics, ISBN 978-0199533213 
  • „Introduction”, Seneca. Letters on Ethics: To Lucilius, University of Chicago Press, 2015, ISBN 978-0-226-26517-9 
  • Setaioli, Aldo (2013), „Epistulae Morales”, Heil, Andreas; Damschen, Gregor, Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist, BRILL, ISBN 978-9004217089 

Vanjske vezeUredi