Petar iz Pize
Petar iz Pize (latinski: Petrus Pisanus, rođen u Pizi 744, umro u Lombardiji 799) bio je latinski pisac, gramatičar i đakon.
Škole je prvo učio u Paviji i već kao mladić stekao slavu vrlo učene osobe. Godine 776, kad je Langobardsko kraljevstvo palo pod vlast Karla Velikog, Petra su, kako priča Einhard, pozvali na Karlov dvor u Aachenu da kralja podučava latinskom jeziku i gramatici.[1] Petar je bio jedan od glavnih protagonista karolinške renesanse, uz Pavla Đakona, čiji je blizak prijatelj bio, i Paulina Akvilejskog.[2] Bio je prijatelj i Alkuina, koji je takođe došao na Karlov dvor, a koga je Petar sreo u Paviji kad je mladi Alkuin putovao u Rim.[3] Petar se vratio u Italiju oko 790. i tamo umro oko 799. godine.
Među njegovim delima nalazi se jedna gramatika latinskog jezika, koju je posvetio kralju i koju je sastavio po uzoru na Malu gramatiku (Ars minor) Elija Donata; sačuvane su i njegove pesme, zapravo pesnička pisma, upućena Pavlu Đakonu i caru, kome se odaje počast kao graditelju crkava i "ocu naroda".[4] U jednoj pesmi zahvaljuje Isusu što je franačkom kraljevstvu podario čoveka kakav je Pavle Đakon, koji govori grčki, hebrejski i latinski.[2] Napisao je i jedan Traktat o proroku Danijelu (Quaestiones in Danielem prophetam).[5]
Reference uredi
- ↑ Einhard, Život Karla Velikog, 25.
- ↑ 2,0 2,1 Hosu 1977, str. 360
- ↑ Aherne 2003, s.v. Peter of Pisa
- ↑ Vauchez 2002, s.v. Peter of Pisa
- ↑ Buckwald, Hohlweg & Prinz 1984, str. 358
Literatura uredi
- Aherne, C. M. (2003), „Peter of Pisa”, New Catholic Encyclopedia
- Buckwald, Wolfgang; Hohlweg, Armin; Prinz, Otto (1984). Rečnik grčkih i latinski pisaca antike i srednjeg veka [Tusculum-Lexicon griechischer und lateinischer Autoren des Alterums und des Mittelalters]. Beograd: Vuk Karadžić.
- Hosu, Stjepan (1977), „Srednjovjekovna latinska književnost”, Povijest svjetske književnosti, 2., Zagreb: Mladost, pp. 347–403
- Vauchez, André (2002), „Peter of Pisa”, Encyclopedia of the Middle Ages, Oxford University Press, ISBN 9780227679319