Petar Pećanac

Bosanski planinar

Petar Pećanac je bosanskohercegovački alpinista koji je 2007. god. prvi ostvario uspon na vrh Mount Everesta visok 8.848 metara, najviši vrh na planeti. Godinu dana ranije prvi je osvojio i jedan vrh preko 8.000 m. (Cho Oyu, visok 8.201 metara.)[2]

Petar Pećanac
Lične informacije
Datum rođenja 29.01.1978
Mesto rođenja Drvar, Socijalistička Federativna Republika JugoslavijaJugoslavija
Državljanstvo Socijalistička Federativna Republika JugoslavijaJugoslavija, Bosna i HercegovinaBosna i Hercegovina, SrbijaSrbija
Sportske informacije
Sport Planinarstvo
Disciplina Alpinizam
Lični rekord Prvi bosanskohercegovački alpinista koji je osvojio Mount Everesta i prvi koji je osvojio i jedan vrh preko 8.000 m. (Cho Oyu, 8.201 metara)
Cho Oyu je prvi vrh preko 8.000 metara koji je osvojio jedan alpinista iz Bosne i Hercegovine[1]

Rođen je u Drvaru 29. januara 1978 godine. Slijedeće godine njegovi roditelji su se preselili u Novi Sad, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Zaposlio se u Banjoj Luci, gdje je radio kao fotograf. Kasnije se istim poslom bavio na velikim turističkim brodovima, a zarađeni novac je iskoristio za putovanja i alpinizam.[3] Nakon brojnih alpinističkih pohoda, sa suprugom brazilsko - portugalskog porijekla živi na porodičnom imanju u selu pored Drvara.[4] Smatra da je život na selu pravi način da se uživa u prirodi i porodici.

Penjanja uredi

Penjačko-alpinističku karijeru započeo je u Banjoj Luci u Sportsko penjačkom klubu ″Xtreme″, a značajnije alpinističke uspone bilježi u Planinarsko alpinističko orijentacionom klubu iz Banje Luke. Pećanac se popeo na mnoge planine u Bosni i Hercegovini, Srbiji i svijetu:

Uspon na Cho Oyu uredi

U periodu od 26. avgusta do 10 oktobra 2006. godine bio je učesnik ekspedicije na Himalaje, na Cho Oyu, visok 8201 metara, šesti vrh po visini na Zemlji. Vrh Cho Oyu je zaravan, veličine fudbalskog terena. Uspon na vrh, od 8 članova ekspedicije ostvarila su sedmorica penjača, među njima i Petar Pećanac. Time je postao prvi alpinista iz Bosne i Hercegovine koji je ispenjao vrh preko 8000 m.[9] Ovaj vrh je bio priprema za uspon na Everest.[10] Dotadašnji visinski rekord bosanskohercrgovačkih alpinista od 7.743 m držao je Boris Kovačević. Na ovaj uspjeh bh. alpinisti čekali su od 1979. godine, kada su granicu od 7 hiljada metara, osvajanjem vrha Korženjevska na Pamiru, probili Mujo Mulaosmanović i Branimir Maltarić.[11]

Uspon na Mount Everest uredi

Mount Everest je ispenjao kao učesnik deseteročlane međunarodne ekspedicije koju je organizovao klub Extreme Summit Team iz Beograda. Ekspediciju su sačinjavali: Basar Čarovac, Dragan Petrić, Ilija Andrejić, Petar Pećanac, Miloš Ivačković, Gligor Delev (Sjeverna Makedonija), Simo Dragićević, Marko Nikolić i Dragana Rajblović – prva žena iz Srbije (i sa Balkana) koja se popela na krov sveta. U Nepalu su im se pridružili Šerpasi Nima, Lakhpa i Sonama.[11]

Ekspedicija je startovala letom za glavni grad Nepala - Katmandu 31. marta. Vodio ju je Dragan Jaćimović. Pohod na Mont Everest obilježila je i jedna tragedija. Dok su bili na 3.700 m. visine desio se zemljotres razorne snage, sa velikim brojem nastradalih. Među njima su bili i neki koje je upoznao tokom svojih boravaka na Himalajima. [12]

Uspon je izveden sa sjeverne strane, preko SI grebena. Sam završni uspon je trajao četiri dana. Iz posljednjeg visinskog kampa, koji se nalazio na visini od 8.300 metara, krenuli su ka vrhu u 23.00 časa. Na vrh je stiglo sedam penjača, ujutro oko 8.45 časova. Zadržali su se sat i po, iako se, zbog poslijepodnevnog nevremena, preporučuje maksimalno zadržavanje do 15 minuta. Sačekali su još jednu, drugu grupu alpinista. Pećanac je ujedno snimao kamerom i fotoparatom prelijepe himalajske pejsaže pejzaže. Uspon su ostvarili 20. maja. 2007. god.[13][14]

Njegova partnerka na usponu Dragana Rajblović napisala je knigu pod naslovom "Moj Everest – san i java". Fotografije za knjigu uradio je Pećanac. Za razliku od ostalih članova ekspedicije, on je imao dovoljno kvalitetan aparat, dok su ostali digitalni aparati otkazivali zbog hladnoće, jer su se uslijed ekstremnih temperatura baterije brzo trošile.[15]

Tada ga je uspon koštao oko 23.000 dolara, a dozvola za uspon na Everest koštala je sedam hiljada dolara. Deset godina kasnije je mnogo skuplje.[16] Uspon na Mount Everest postao je biznis i komercijala, i otišao u krajnosti. Pećanac je izjavio:

Ali, nije sve u novcu - meni je to bio san, a san nema cijenu.[17]

Reference uredi

  1. Probijena granica 8000 m
  2. „Petar Pećanac , prvi čovjek iz Srpske i BiH koji je osvojio Mont Everest”. mojeNovosti.com. Arhivirano iz originala na datum 2020-10-26. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
  3. Extreme Summit tim - Peter Pećanac
  4. DECENIJU NAKON OSVAJANJA EVERESTA alpinista sa suprugom Brazilkom i ćerkom pronašao porodičnu sreću kraj Drvara
  5. „Banjalučani osvojili najviši vrh Anda”. Mondo. Pristupljeno 13. 9. 20. 
  6. „Petar Pećanac osvojio najviši vrh Sjeverne Amerike – Mont Mekinli”. banjaluka.wordpress - 4. juna 2008. Pristupljeno 13. 9. 2000. 
  7. „Ekspedicija u kojoj je sedmero Šibenčana popela se jutros na Elbrus, najviši vrh Europe”. Šibeniknews - 24. jula 2017. Pristupljeno 13. 9. 2000. 
  8. „Sa djevojkom na Mont Everest”. Glas Srpske. Pristupljeno 13. 9. 2018. 
  9. Cho-Oya - na više od 8000 metara... - Radio Slobodna Evropa
  10. Planinarski savez Srbije Popeti vrhovi preko 8000 metara
  11. 11,0 11,1 „Hronologija uspona”. Planinarski savez BiH. Arhivirano iz originala na datum 2019-07-08. Pristupljeno 13. 9. 2018. 
  12. Peter Pećanac - Planina se tresla, letjele su stijene
  13. „Katarina Stanković - Šest sati za poslednjih 318 metara”. Danas - 22. maja 2007. Arhivirano iz originala na datum 2019-07-08. Pristupljeno 13. 9. 2018. 
  14. „Bh. alpinisti u najvišem gorju svijeta”. ZONE 2000. Arhivirano iz originala na datum 2020-10-26. Pristupljeno 13. 9. 2020. 
  15. Dragana Rajblović, Moj Everest – san i java - Dan on-line
  16. Haris Čalkić Kreditom na Mount Everest - Medioacentar Sarajevo
  17. „Petar Pećanac - Svako treba svoj Mont Everest”. Arhivirano iz originala na datum 2020-10-09. Pristupljeno 2020-10-22.