Petar Nakić
Informacije
Pseudonim(i) Pietro Nachini, Nacchini, Nachich, Nachik, Nakik i Nanchini
Rođenje februar 1694.
selo Bulić kod Benkovca
Flag of Most Serene Republic of Venice.svg Mletačka Republika
Smrt 16. april 1769.
Conegliano, Mletačka Republika
Etnicitet Hrvat
Državljantvo Mletačko
Zanimanje graditelj orgulja

Petar Nakić (selo Bulić kod Benkovca, 16. april 1694.[1] - Conegliano, 16. april 1769.) puno poznatiji po svom talijaniziranom imenu i prezimenu Pietro Nachini (zvan i ; Pietro Nanchini, Nachich, Nachich, Nanchini) bio je poznati venecijanski graditelj orgulja.

BiografijaUredi

Petar Nakić bio je sin siromašnih roditelja Jure i Doroteje Nakić, na poticaj oca ušao je u franjevački samostan u Šibeniku sa 17. godina, 1713. se zaredio i dobio ime Pavao. [1]U šibenskom samostanu je završio studij filozofije 1716., nakon toga studirao je teologiju u Veneciji u franjevačkom samostanu San Francesco della Vigna. Tokom studija puno vremena provodio u orguljarskoj radionici Giovannija Battiste Piaggia, to ga je toliko interesiralo i da je ubrzo je i sam započeo popravljati i graditi orgulje. [1]Njegov prvi poznati rad su orgulje iz 1722. za Crkvu Carmine u mjestu Lugo di Romagna (Provincija Ravena). U to vrijeme je surađivao sa drugim tadašnjim venecijanskim graditeljima orgulja Pierantonijem i Pescettijem, tako da je do 1729. sastavio i instalirao već osam orgulja, i stekao glas stručnjaka. [1] Zbog orgulja, je izašao iz franjevačkog reda i u Veneciji otvorio vlastitu radionicu za njihovu izradu, one su upravo tad postale en vogue instrument barokne crkvene muzike, njih je svaka crkva koja drži do sebe htjela imati. Bottega Nachini je na svom vrhuncu bila prava manufaktura, pretpostavlja se da je u njoj izrađeno oko 350 do 500 orgulja, različitih dimenzija, njen najpoznatiji rad su velike orgulje u crkvi sv. Justine (San Giustina) u Padovi (1734.), stradale u požaru. Bottega Nachini je djelovala na prostoru cijele Mletačke republike, od Venecije do Boke Kotorske, i po susjednim državama. zna se da je po Dalmaciji izradio i postavio 12 orgulja od kojih su do danas sačuvane 3, u crkvi Gospe od Karmena u Nerežišću na otoku Braču (1753.), u Rapskoj katedrali (1756.) i u samostanskoj crkvi sv. Frane u Šibeniku (1762.) - jedine na kojima nije vršena nikakava restauracija. [1]

Bottega Nachini odgojila je i brojne učenike, od kojih su najpoznatiji Francesco Dacci, Gaetano Callida i i Franc Ksaver Križman[1], koji je objedinio sve najbolje karakteristike nakićevih orgulja s novim tipom orgulja koje su se tad počele graditi po Austriji.

Karakteristike Nakićevih orguljaUredi

Nakić je bio osnivač venecijanske škole graditelja orgulja u 18. vijeku, čiji je najpoznatiji kasniji eksponent bio njegov učenik Gaetano Callida. On je napustio iskustvenu metodu kod izgrade orgulja, na koju su se dotad isključivo oslanjali njegovi predhodnici, već se više oslanjao na zakone matematike, akustike i strojarstva, što je sve imao prilike naučiti u mladosti. Nakić je uveo nekoliko inovacija u konstrukciju crkvenih orgulja, kao što su pojednostavljenje sistema mehaničkog prijenosa i počeo ugrađivati u svoje instrumente polugu tiratutti (koja je u upotrebi i danas) koja se koristi za umetanje svih registara odjednom, to je njegov najpoznatiji izum. U njegovo vrijeme njegove orgulje postale su standardni tip venecijanskih baroknih orgulja, i zamjenile predhodni standard koji je postavio Eugenio Gasparini.

U spomen na njega na održava se ljetna orguljaška škola na Rabu, koja nosi njegovo ime.[1]

Nepotpuna lista orgulja koje je napravio Petar Nakić i njegova radionicaUredi

Opus N° Mjesto Godina gradnje Obnove i restauracije Bilješke
// Crkva del Carmine, Lugo di Romagna (Ravena) 1722.
// Župna crkva, Cologna Veneta (Verona) 1729. Postavljene u januaru
// Župna crkva, S. Giovanni in Bragora, Venecija 1729.
// Crkva San Antonio di Castello, Venecija 1729.
// Župna crkva Hvar, Dalmacija 1729.
// Trecino (?) 1729 nepoznata lokacija
// Santuario del B. Sante, Mombaroccio (PS) 1731.
// Crkva Santa Maria Gloriosa dei Frari, Venecija 1732. Lijeve orgulje
// Crkva San Francesco della Vigna, Venecija 1732.
// Bazilika San Giustina Padova 1735. Orgulje in cornu Evangelii
// Bazilika Santa Giustina, Padova 1737. Orgulje in cornu Epistolae
// Crkva San Martino, Venecija 1737 obnovio Gaetano Callido, 1799; restaurirao Franz Zanin 1983-84 duple orgulje, 2 klavijature sa 59 dirki, pedal sa 20 pedala
// Crkva San Giorgio San Michele al Tagliamento) (Venecija) oko 1737.
48 Crkva San Antonio Abate, Montemaggio (Pesaro i Urbino) 1737.
// Župna crkva Navještenja Marijina Supetar (Brač, Hrvatska) 1737. [2]
45 Crkva SS. Apostoli Venecija 1738.
47 Crkva u Zaostrogu Dalmacija 1738.
// Samostan San Tecla Este (Pordenone) 1739.
// Bazilika San Antonio Padova 1740.
// Crkva sv. Nikole Perast, Crna Gora 1740. ?
// Crkva sv. Nikola franjevačkog samostana Prčanj, Crna Gora 1740.
56 Samostanska crkva San Francesco (Montecarotto) (Ancona) 1740 restaurirali F.lli Ruffatti, 1996-1997
57 Crkva Santa Maria del Rosario, Venecija 1740.
66 Župna crkva di San Giacomo Maggiore, Marrara (Ferrara) 1741.
80 Crkva San Cassiano (Venecija) 1742 restaurirane 2002-2004 2 klavijature sa 64 dirki, pedal s 20 pedala
// Crkva San Rocco, Venecija) 1743 restaurirane 1959.
84 Župna crkva, Lusevera (Udine) 1743 preseljene u katedralu u Cormons
// Crkva sv. Franje Makarska, Dalmacija 1743. .
98 Crkva San Servolo (Venecija) 1745. restaurirane 1989.
100 katedrala Santa Maria Maggiore (Udine) 1745 Orgulje in cornu Epistolae
// Župna crkva S. Marco, Caerano San Marco (Treviso) 1745.
// Crkva sv. Georgija Piran, Slovenija 1745
// Crkva sv. Georgija (Piran) 1746.
// Crkva San Marco (Caerano di San Marco) (Treviso) 1746 restaurirane 1979. od Franza Zanina
// Crkva u mjestu San Lorenzo del Pasenatico 1746?
// Crkva Sant'Ignazio (Gorizia) 1747 restaurirane početkom 19. vijeka od De Cortea uništene za Prvog svjetskog rata
// katedrala San Cristoforo, Urbania (Pesaro e Urbino) 1747.
133 Crkva San Giovanni Elemosinario (Venecija) 1749.
137 katedrala San Marco (Pordenone) 1749 restaurirane 2004. od Gustava Zanina
// katedrala Aquileia (Udine) 1749. ugrađene 1811. od strane Francesca Comellija, proširene 1840. od Giovanija Battiste De Lorenzija, restaurirane 1977. od Alfreda Piccinellija originalno građene za crkvu Rosario, koja je u međuvremenu srušena
150 Samostanska crkva San Lorenzo, Belforte del Chienti (Macerata) 1749.
// Katedrala u mjestu San Vito al Tagliamento (Pordenone) 1749.
// Santuario della Madonna Cordovado (Pordenone) 1749.
// Bazilika sv. Marka Venecija 1749. obnova postojećih orgulja
// Crkva San Francesco, Civitanova Marche Alta (Macerata) oko 1750.
// Crkva benediktinskog samostana San Giorgio Maggiore (San Giorgio Maggiore, Venecija) 1750.
158 Crkva u mjestu Muzzana del Turgnano (Udine) 1750. restaurirane 1971. klavijatura od 45 dirki, pedal sa 17 pedala; originalno postavljene u Crkvu Santa Maria u Udinama
159 Crkva Santa Croce (Treviso) 1750. To su i danas najstarije mehaničke orgulje u gradu, još i danas u odličnom stanju[3]
160 Crkva Ospedaletto (Venecija) 1751. restaurirane 1983. klavijatura 45 dirki, pedal sa 17 pedala
// Župna crkva San Stefano Venecija 1752.
174 Crkva Madrisio di Fagagna (Udine) 1752. u suradnji sa Francescom Daccijem
// Crkva Gospe od Karmena Nerežišće (Brač, Hrvatska) 1752. u suradnji sa Francescom Daccijem [4]
// Crkva San Francesco, Montelupone (Macerata) 1753.
// Katedrala Rab, Hrvatska 1756. [4]
// Crkva Sv. Frane Šibenik, Hrvatska 1762. [5]
249 benediktinska crkva sv. Marije Zadar (Hrvatska) -
277 Basilica di San Pietro di Castello (Venecija) 1754. restaurirane 1970.-1982.
// Crkva sv. Šimuna Zadar (Hrvatska) 1756.
// Župna crkva Monfalcone (Gorizia) 1756.
305 Crkva Filipa Nerija Split, Dalmacija 1756.
327 Crkva Santa Maria Maddalena, Senigallia (Ancona) 1757.
328 Crkva Santissima Maria della Misericordia (Sant'Elpidio a Mare) (Ascoli Piceno) 1757.
// Crkva San Giovanni Battista (Latisana) (Udine) 1758
// Crkva Santa Maria della Pietà 1759. U suradnji sa Francescom Daccijem
// Bazilika Eufrazijana (Poreč) 1759. U suradnji sa Francescom Daccijem
// Crkva u mjestu Pozzo di Codroipo (Udine) 1759. nekad u crkvi S. Spirito u Udinama
// Katedrala u mjestu Recanati (Macerata) 1760.
// Crkva u mjestu San Martino (Tolmezzo) (Udine) 1762.
// Samostanska crkva u mjestu San Gallo (Moggio Udinese) (Udine) ?
// Župna crkva San Nicolò Perarolo di Cadore (Beluno) oko 1765-1768 u suradnji sa Francescom Daccijem

BibliografiaUredi

  • Simeone Gliubich, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna-Zara 1856 (rist. anast., Bologna, Forni, 1974), p. 222.
  • Petar Kolendić, Mesto i godina rodjenja don Petra Nakića [Luogo e anno di nascita di don Pietro Nakić], in «Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor», Beograd, I (1921), str. 34-35.
  • Renato Lunelli, Contributi dalmatini e sloveni alla rinascita e alla diffusione dell'arte organaria veneziana settecentesca, in «Archivio Veneto», s. 6a, XXX (1942), str. 194-213.
  • Antonio Garbelotto, Pietro Nachini organaro veneto, Bologna, A.M.I.S., 1993.
  • Loris Stella, L'organo di Pietro Nacchini della Pieve di San Giorgio al Tagliamento, ed. Parrocchia di San Giorgio al Tagliamento, 1995.
  • Emin Armano, Don Petar Nakić (Pietro Nacchini) utemeljitelj mletačko-dalmatinske graditeljske škole orgulja, Bulić 1998 (Biblioteka "Ravnokotarski Cvit", Knjiga broj 5). ISBN 953-96517-0-4

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi