Peripatetici su bili učenici i članovi filozofske škole u drevnoj Grčkoj. Učenje se temeljilo na djelo grčkog filozofa Aristotela, a izraz peripatetik (grčki: περιπατητικός) ime je koje su nosili njegovi sljedbenici. Naziv se odnosi na čin hodanja, a kao particip "peripatetik" se često prevodi kao "hodajući", "šetajući" ili "lutajući". Škola je ime dobila po peripatoima (kolonadama) Liceja u Ateni gdje su se članovi sretali, iako su kasnije legende naziv pripisivale Aristotelovoj navodnoj sklonosti da predaje hodajući.

Gustav Adolph Spangenberg, Aristotelova škola, detalj freske (1883.-1888.

Škola datira od oko 335. p.n.e., kada je Aristotel počeo predavati u Liceju. To je bila neformalna institucija čiji su se članovi bavili filozofskim i naučnim promišljanjimna. Aristotelovi nasljednici Teofrast i Straton nastavili su tradiciju filozofskih i naučnih teorija, ali je od sredine 3. vijeka p.n.e. škola počela slabiti i zamirati, sve do rimske ere kada je obnovljena. Kasniji su se članovi više bavili komentiranjem Aristotelovih djela nego njihovom nadogradnjom, te je škola iščezla u 3. vijeku n.e., iako su tradiciju komentiranja Aristotelovih djela nastavili neoplatonisti. Nakon pada Rimskog Carstva djela su peripatetičke škole izgubljena za Zapad, ali su na Istoku uključena u ranu islamsku filozofiju, što će s vremenom igrati važnu ulogu u srednjovjekovnoj obnovi Aristotelovih doktrina u Evropi.