Pelopida ili Pelopidas (starogrčki: Πελοπίδας, Pelopídas; umro 364. pne.) bio je Tibajski vojskovođa i političar.

«Smrt Pelopida», Andrey Ivanov, 1805-1806

Bio je član poznate familije, i imao je ogromno bogastvo koje je trošio sa drugovima, vodeći jedan jako sportski život. Godine 384, bio je poslat sa Tebanskim kontigentom u Mantinii da pomogne Spartanskoj vojsci, tamo se teško ranio, i bio je spašen od Arkadiaca.

Kada su Spartanci zauzeli Tebu, (383 ili 382), on je pobegao u Atinu, i pripremao ustanak za oslobođenje njegovog grada. Godine 379, njegova partija iznenadila je i ubila njene najvažnije prospartanske, političke protivnike, i pobunila je narod Tebe protiv Spartanskog garnizona, koji se predao njegovoj vojsci. Te i sledećih godina, on je bio izabran za biotarha i 375 porazio mnogo veću spartansku vojsku kod Tegire, to je bio prvi put kada su Spartanci poraženi od jedne manje po broju vojske. Ta pobeda je bila uglavnom delo Svete Čete, jedinice sastavljene od 300 sezonskih vojnika. U bitci kod Lefktre, 371 godine, imao je ključnu ulogu u Tibanskoj pobedi pod komandom Epaminondasa, nad Peloponeskoj Ligi nad čelu sa Spartom, pravljauci Svetu Četu, skoro istu u borbenosti sa famoznim Spartancima.

Godine 370. pne. išao je sa njegovim drugom Epaminondasom na Peloponez noseći titulu biotarha. U povratku, oba generala su neuspešno optužena da su prekoračili dozvoljeno vreme za komandovanje.

Godine 369, bio je poslat protiv Aleksandra od Fere, na pomoć koju su zatrazili Tesalijanci protiv njega. Posle obaranje Aleksandra sa vlasti u Fere, nastavio je za Makedoniju, kako bi ojačao Tebansku dominaciju i tamo. Tako je doneo u Tebu zarobljenike, uključujuci i brata makedonskog kralja Filipa, poznatijeg kao Filipa II, potonjeg kralja Makedonije.

Sledeće godine bio je opet poslat u Makedoniju, ali za što njegovi plaćenički vojnici su dezertirali, bio je nateran da sklopi ugovor sa Ptolemejom iz Alore. Kada se vracao kroz Tesaliju, bio je uhapšen od Aleksandra od Fere, i trebale su da dodu dve ekspedicije iz Tebe da bi bio oslobođen.

Godine 367 Pelopidas je otišao kao ambasador kod Persijskog kralja, i zatražio da napravi jedan sporazum i rasporedi Grcku po Tibanskim zahtevima, pravljaući Tebansku hegemoniju nad Grckom. Godine 364. pne. Tesalijanski gradovi su opet tražili njegovu pomoć protiv Aleksandra iz Fere. Iako je pomračenje Sunca onemogućilo da donese više vojske, uspeo je da pobedi Aleskandrovu veću vojsku u bitci kod Kinoskefalea. Ali zašto je hteo sa njegovim rukama da ubije tiranina Aleksandra, ubijen je od tiranovih telohranitelja.

Prošao je jedan težak život, i potrošio je njegovu bogatu imovinu pomagajući siromašnima, bio poznat po pobedama nad čuvenim Spartancima, i da je dao ceo život za jačanje Tebe. Za Stare Grke, taj famosni vojskovođa ziveo je i umro je kao pravi heroj.