Pazinske odluke

Pazinske odluke su odluke Pokrajinskog narodnooslobodilačkog odbora Hrvatske za Istru donijete u Pazinu 13. IX. 1943. o "sjedinjenju Istre s maticom Hrvatskom".

Narodni ustanak u Istri

Nakon kapitulacije Italije 8. IX. 1943.o kojoj se u Italiji doznalo kasno poslijepodne istoga dana da bi sljedećeg dana, 9. IX započeo spontani opći antifašistički ustanak na čitavom području Italije (koji nisu oslobodili Savenici) pa tako i u Julijskoj krajini i Istri. U nekoliko dana uzeto je oružje od oko 8 600 talijanskih vojnika od kojih su mnogi pristupili antifašističkom ustanku. Pod oružjem se našlo oko 9 000 Istrijana, te do 11. IX. gotovo cijeli poluotok je u rukama antifašista osim Pule, Plomina, Fažane, Briona i Vodnjana gdje se okupile fašističke jedinice koje se nisu htjele predati. Poznat je bijeg istarskih antifašista iz zatvora u Puli, kada su razvalili glavnu portu dok su po njima pucali karabinjeri koji su dobili naredbu da zatvorenike predaju Njemcima.

U tom spontanom ustanku organizacijski je u čitavoj Istri povela PCI (Komunistčka partija Italije), osim u ruralnom dijelu sjeverne i centralne Istre (sve do Žminja) gdje Narodnjaci preuzimaju vodeću ulogu. Istarski narodnjaci nastaju pod utjecajem Matka Laginje koji su radili na buđenju hrvatske nacionalne svijesti s osnovnim iredentističkim ciljem priključenja 'matici zemlji'. KPJ (odnsno KPH i KPSl) imali su neke pokušaje organiziranja partizanske borbe u Juliji slanjem svojih boraca, aii je to loše završilo zbog nepovezanosti s autohtonim stanovništvom pa se pribjegavalo uz pomoć narodnjaka, a kasnije i s PCI, slati borce u Gorski kotar i u Sloveniju i tamo osnivati partianske jedinice.

Odluke

U takvim je okolnostima 13. rujna 1943. započeo skup narodnjaka kojemu je na čelu bio Joakim Rakovac. Odmah nakon njegova pozdravnog govora Ljubo Drndić, doveden iz Hrvatske pročitao je već napisani Proglas Okružnog NOO-a Hrvatske za Istru, kao nositelja nove vlasti o priključenju matici zemlji i proglašenju ujedinjenja s ostalom našom hrvatskom braćom. U proglasu pod nazivom Istarski narode stoji da je Istra oslobođena snagom vlastita oružja i masovnog osnivanja partizanskih jedinica i voljom naroda. Proglas poručuje da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati te označava kraj fašističke i talijanske vlasti na prostoru Istre, smjenu sustava i početak 'legalnog' djelovanja nove izvršne vlasti.

Predsjedavajući Joakim Rakovac bio je član KPH, a prema svjedoćenju Dušana Diminića (sina uglednog labinjonskog učitelja koji je dolaskom fašizma na vlast u Italiji emigrirao u Hrvatsku), koga je KPH poslala iz Zagreba da 'zastupa Labinštinu', oba skupa u Pazinu su se sastojala samo od 'Narodnjaka' iz Pazinštine i Poreštine. Jedini Talijan je bio komunista Pino Budicin koji se suprostavio takvim oktroiranim iredentističkim odlukama ustvrdiši da su oni skup ljudi koji nikoga ne predstavljaju i da je preuranjeno govoriti o bilo kakvim aneksijama te da o svom statusu treba odlučivati narod Istre i čitave Julijske krajine. Napomenuo je da se referendumom mora demokratski odlučivati o autonomnom statusu unutar jugoslavenske federacije ili o autonomiji unutar buduće Italije jer aneksije bilo kojoj od okolnih zemalja mogu donijeti samo zlo ostalim narodima kao što je i pokazala aneksija Italiji 1918. Pino Budicin je odbio potpisati takvu odluku i napustio sastanak, na što je krivotvoren njegov potpis na Odluci.

Nakon općeg ustanka u Istri, koji zbog spontanosti i svoje masovnosti nije mogao biti pod kontrolom hrvatskog NOP-a pa 'prihvaćanjem' takvih Pazinskih odluka od 13. IX. 1943. godine, Glavni štab NOV i PO Hrvatske odmah donosi 19. IX. 1943. odluku o osnivanju Operativnog štaba NOV Hrvatske za Istru. Za zapovjednika je imenovan Savo Vukelić, a za komesara Joža Skočilić. Operativni štab stigao je u Pazin 23. IX. 1943.. Nakon što se saznalo u Otočcu da su u Pazinu prihvaćene 'Odluke' ZAVNOH i Glavni štab Hrvatske, već 20. IX 1943. saziva zasjedanje Predsjedništva i Izvršnog odbora ZAVNOH-a koji je, potvrđujući Odluku Okružnog NOO Hrvatske za Istru, donio Odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj. ZAVNOH je odmah uputio u Pazin svog izaslanika Jakova Blaževića.

U Pazinu je 25. i 26. IX. održan sljedeći sastanak članova privremenog Pokrajinskog NOO Hrvatske za Istru, koje nije bio predstavničko tijelo, koje potvrđuje odluku o odcjepljenju od Italije i sjedinjenju s Hrvatskom i Jugoslavijom. Iako je kapitulacijom Italije ukinut fašistički poredak, a Mussolinijeva socijalna država je samo farsa, donose su i odluke o ukidanju fašističkih zakona, o promjeni nasilno potalijančenih prezimena, imena i toponima, o otvaranju hrvatskih škola; o hrvatskom jeziku u crkvi, o priznavanju nacionalnih prava talijanskoj manjini u Istri te o protjerivanju u Italiju svih Talijana doseljenih nakon 1918. Kako bi se kao dao legitimiet aneksiji Julijske krajine ubrzo nakon navedene odluka ZAVNOH-a od 20. IX. potvrđuje se u listopadu na 2. zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom, a u novembru je odluke ZAVNOH-a i Slovenskog narodnoosvobodilnog odbora prihvatio AVNOJ 29. XI. 1943. na svojem Drugome zasjedanju u Jajcu..

Njemačka ofenziva

Krajem rujna 1943. Nijemci započinju rastrelamento, vojno-redarstvenu "Operaciju Volkenbruch" (tzv. "Rommelova ofenziva"), gdje dovode znatne snage s područja Italije kao što je i Panzer-divizija' . U sedmodnevnim teškim borbama pogiba čak oko dva i pol miljar ustanika (od njih oko 9.000), a izvršavana je odmazda nad mnogim civilima te spaljivane kuće. Do kraja rata nisu prestale deportacije Istrijana u nacističke koncentracione logore. Od boraca koji su se uspjeli pridružiti partizanima u Gorskom kotaru, formirana je u aprilu 1944. godine Prva istarska brigada "Vladimir Gortan", a potom i 43. istarska divizija.

KPH je u politici priključenja Istre Hrvatskoj računao prvenstveno na istarske hrvatske iredentiste "narodnjake". Anarhistički i komunistički pokret su bile u većoj mjeri raširene među radnicima u gradovima, gdje su u radničkom pokretu prednjačili Rovinj i Labin i kojima su očito smetale ideje da se pokret otpora iskoristi za aneksiju bilo kojoj od matičnih zemalja dok ne završi rat i narod čitave Julije na referendumu odluči o svom statusu: kao AUTONOMNA jedinica u sastavu jugoslavenske federacije ili Italije. Predratni istarski komunisti i anarhisti postali su najveća prijetnja hrvatskim i slovenskim iredentistima u vodstvu KPH i KPSl te su bili izloženi potpunom negiranju njihove uloge u partizanskom pokretu otpora te proganjanju na svaki spomen autonomije i referenduma i kao zajednica bili isključeni od donašanja bilo kakvih odluka za vrijeme rata kao i poslje rata i izuzeti od svake vlasti.

Dan Ustanka naroda Istre

Istra je sve do Maspoka 1970. slavila svoj Dan ustanka naroda Istre, kada je Savka Dapčevć Kučan zabranila taj dan jer da istrani imaju slaviti Dan ustanka Hrvatske bez obzira što tada nisu potpadali pod Hrvatsku i što nemaju veze s hrvatskom poviješću. Umjesto toga, adekvatno političkim prilikama, povodom donošenja Pazinskih odluka, obilježava se 25. rujna kao Dan Istarske Županije.

Izvori

Literatura

1) Istra, Opća enciklopedija JLZ, Zg

2. Istra, Encklopedija Jugoslavije, JLZ, Zg

3. Hrvatska u NOB-u, Opća enciklopedija JLZ

4. Intervju s Dušanom Diminićem, Istina o Pazinskim odlukama, Glas Istre 1983.