Otvori glavni meni

Pavel Jurjevič Gubarev (ruski: Па́вел Ю́рьевич Гу́барев; ukrajinski: Павло Юрійович Губарєв; Sjevjerodonjeck, 10. februar 1983 - ) je ukrajinski poslovni čovjek, aktivist i pro-ruski političar, najpoznatiji kao jedan od osnivača pro-ruskog separatističkog pokreta, odnosno samoproglašeni "narodni" guverner Donjecke oblasti, koji je de facto služio kao poglavar samoproglašene Donjecke Narodne Republike.

Pavel Gubarev
Pavel Gubarev


Na dužnosti
3. maet 2014 – 2. novembar 2014[2]

Rođen/a 10. februar 1983. (1983-02-10) (dob: 36)
Sjevjerodonjetck,[3] Ukrajinska SSR, SSSR
Politička stranka Partija Novorusija (2014–)
Donjecka Republika
Progresivna socijalistička partija (prije 2014)
Rusko nacionalno jedinstvo[4] (2002)
Suprug/a Jekaterina Gubareva
Djeca dva sina, jedna kćer
Alma mater Donjecki nacionalni univerzitet

Gubarev je u mladosti neko vrijeme bio vezan sa ruskom neonacističkom strankom Rusko nacionalno jedinstvo, ali je prije euromajdanskih zbivanja bio član Progresivne socijalističke partije, te je kao svoju političku poziciju navodio "lijevi centar". 2006. godine je u Feodosiji na Krimu sudjelovao u demonstracija protiv pristupanja Ukrajine NATO-paktu.

Nedugo Euromajdana, odnosno nakon što je novi predsjednik Oleksandr Turčinov za novog guvernera Donjecke oblasti imenovao oligarha Serhija Tarutu, Gubarev i njegovi pristaše su počeli zauzimati vladine i druge javne zgrade u Donjecku, a na javnom zboru se Gubarev proglasio "narodnim guvernerom". Isti dan su ga uhapsili pripadnici ukrajinske tajne službe SBU, te je bio formalno pritvoren na dva mjeseca. Njegovo hapšenje je izazvalo dodatni val demonstracija u pro-ruskim dijelovima Ukrajine, sa zahtjevom za njegovo puštanje. Gubarev je konačno pušten 7. maja, nakon što je eskalirao oružani sukob, i to tokom razmjene zarobljenika.

U međuvremenu je njegova supruga Jekaterina Gubareva, sa kojom ima troje djece, bila imenovana ministricom vanjskih poslova DNR.

12. oktobra 2014. je bio lakše ranjen u pokušaju atentata. Na izborima za tijela DNR u novembru 2014. mu je, zbog toga što stranka Partija Novorusija nije bila "formalno registrirana", zapriječeno kandidiranje za predsjednika DNR.

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi