Paulin iz Nole
Sveti Paulin (Paolino) iz Nole, također poznat i kao Pontificije Meropije Anicije Paulin (Pontificus Meropius Anicius Paulinus)[1] (Bordeaux, 353 – Nola, kraj Napulja) bio je rimski senator koji se 394. posvetio kršćanskom monaštvu, sa vremenom postao biskup Nole i pomogao razriješiti spor oko izbora pape Bonifacija I, zbog čega je kasnije proglašen svecem.
| Sveti Paulin od Nole | |
|---|---|
 | |
| Rođen/a | 353, Burdigala u Galiji (današnji Bordeaux) |
| Umro/la | 22. jun 431, Nola, kraj Napulja |
| Štuje se u | Pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva |
| Kalendar svetaca | 22. jun |
Paulin je poticao iz bogate aristokratske porodice sa brojnim posjedima u Akvitaniji, sjevernoj Hispaniji i južnoj Italiji, za koju historičari vjeruju da je prihvatila kršćanstvo više iz političkih nego iz duhovnih razloga. Obrazovao se u Burdigali (današnji Bordeaux) kod znamenitog paganskog retoričara i pjesnika Auzonija koji je postao njegov blizak prijatelj, a prema nekim modernim tumačenjima [2] i homoseksualni ljubavnik. Postao je član Senata te su mu povjerene upravne dužnosti u Kampaniji. Po povratku u Burdigalu se oženio za Hispanku po imenu Terazija, sa kojom se 389/390. preselio u današnju Barcelonu. Tamo im je umro malodobni sin zbog čega se Paulin sve više počeo okretati kršćanstvu i zanimati za monaški život, zbog čega je razvio intenzivnu prepisku sa Svetim Jeronimom. Godine 393/394. a na inzistiranje naroda ga je Lampije zaredio za svećenika protiv njegove volje. Poslije se sa suprugom vratio u Kampaniju, vodeći prepisku kako sa Auzonijem i Jeronimom, tako i sa Sulpicijem Severom, Vitricijem i Augustinom; jedno od tih pisama je Augustina potaklo da napiše tekst koji će poslije postati znamenite Ispovijesti.
Za biskupa Nole je izabran 410. gdje se posvetio izgradnji crkava i drugih svetišta posvećenih svecu i mučeniku Feliksu iz Nole, a njemu je također napisao i himne. Također je bio aktivan i u crkvenim skupovima, odnosno nastojanju da se odredi stav Crkve prema pelagijanstvu.
Umro je 431. Njegove kosti je kao relikvije oko 800. lombardski princ od Beneventa sklonio u Rim, da bi ih se ponovno pokopale u novoj katedrali u Noli 1909. Dio relikvija se, pak, čuva i u gradiću Sutera na Siciliji.
Izvori uredi
Vanjske veze uredi
- Sons of San Paolino Arhivirano 2012-06-11 na Wayback Machine-u (en)
- Catechesis of Pope Benedict XVI about Paulinus (en)
- Giglio USA Arhivirano 2005-04-03 na Wayback Machine-u (en)
- San Paolino de Nola (it)