Patmos (grad)
Patmos (grčki: Πάτμος) ili Hora Patmosa (Χώρα της Πάτμου, hora po grčkim otocima znači glavni) je administrativni centar istoimenog grčkog otoka Patmos od 625 stanovnika.
Patmos
Χώρα της Πάτμου | |
---|---|
Pogled na mjesto i luku | |
Koordinate: 37°18′N 26°32′E / 37.300°N 26.533°E | |
Država | Grčka |
periferija | Južni Egej |
okrug | Kalimnos |
Četvrti | pogledajte |
Visina | 50 |
Stanovništvo (2001.) | |
- Grad | 625 |
Vremenska zona | UTC+2 (UTC+3) |
Karta | |
Patmos Hora je 1999. zajedno sa Manastirom Jovana Bogoslova i Spiljom Apokalipse, uvršten na listu Svjetske baštine UNESCA.[1]
UNESCO je to obrazložio činjenicom da je to jedno od rijetkih grčkih naselja koje ima neprekinuti kontinuitet još od 12. vijek, imajući u vidu i njegovo spiritualno značenje kao hodočasničkog mjesta, u kom se održavaju vjerski obredi koji su ostali gotovo nepromjenjeni još od ranokršćanskih vremena.[1]
Geografske karakteristike uredi
Hora leži na južnom dijelu otoka, udaljena nekoliko kilometara južno od Skale, najvećeg otočkog naselja i glavne otočke luke [2]
Historija uredi
Hora je izrasla tokom 12. vijeka oko monumentalnog Manastira Jovana Bogoslova.[2] Od 1207. do 1537. Patmosom su vladali Venecijanci, a njihove vladavine manastir je bio oslobođen plaćanja poreza,[3] pa se silno obogatio. Stanovništvo otoka se povećalo nakon Pada Konstatinopolisa - 1453. kad su došle izbjeglice.
Patmos je potpao pod osmansku vlast početkom 16. vijeka, ono što je naizgled paradoksalno da je to bio početak razdoblja prosperiteta za naselje i otočane, jer im je nova vlast dala određene porezne povlastice stanovništvu, u zamjenu za njihovu lojalnost. Stanovnici Hore su to iskoristili i bacili se na trgovinu i brodarstvo, pa su zaradili prava bogatstva, što se i danas vidi na lijepim kućama koje su izgradili bogati trgovci, krajem 16. i početkom 17. vijeka.[1]
Taj period prosperiteta naglo je prekinut - 1659. kada su otok orobili Venecijanci pod vodstvom svog dužda Francesca Morosinija.[2] Nakon pada Kandije pod Osmanlije - 1669., na Patmos su došle brojne izbjeglice, oni su pored stare Hore izgradili novi kvart Kretiko i izgradili trg koji su nazvali po svojoj kretskoj svetici Agialesvia. Njihov uticaj počeo se odražavati na cijelo naselje koje postalo zbijenije, sa manjim i užim kućama. Naselje se počelo polako oporavljati, pa je od kraja 18. vijek, i kasnije tokom 19. vijek Hore opet postala značajan trgovački centar. Sredinom 18. vijek izgrađen je i kvart Aporthiana, tad su i obnovljene neke stare kuće i izgrađene nove vile.[1]
Znamenitosti uredi
Historijski centar Hore, Manastir Jovana Bogoslova i Spilja Apokalipse na otoku Patmosu | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Grčka | |
Registriran: | 1999.(23. zasjedanje) |
Vrsta: | Kulturno dobro |
Mjerilo: | iii, iv, vi |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Najveći spomenici su Manastir Jovana Bogoslova koji dominira naseljem i Spilja Apokalipse [2] u kojoj je po legendi Apostol Ivan (Jovan Bogoslov) napisao posljednju knjigu Novog zavjeta Apokalipsu.[3]
Ostali spomenici koje vrijedi vidjeti su dvorac Agios Ioannis, bogoslovija, manastir Navještenja i crkve Agios Fokas i Aja Ekaterini.[2] Većina njegovih bijelo obojenih kuća izgrađeno je tipičnom egejskom stilu, sa ravnim krovom za prikupljanje kišnice. Naselje je zbijeno, protkano uskim uličicama, puno malih u bijelo obojenih kapela i dvorišta sa cvijećem.[2]
Privreda uredi
Glavna ekonomska aktivnost naselja je turizam uz nešto poljoprivrede, Hora je poznato vjersko središte Dodekaneza, u koje dolaze brojni hodočasnici. Pa tako Hora iako je mala, ima dosta malih trgovina, konoba, restorana, barova, kafea i malih hotela.[2]
Naselje je povezano sa svim ostalim otočkim naseljima i plažama redovitim autobusnim linijama.
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 „World Heritage Site #942” (engleski). UNESCO. Pristupljeno 22. 10. 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 „Information about the history of Patmos Source” (engleski). Greeka. Pristupljeno 22. 10. 2013.
- ↑ 3,0 3,1 „Pátmos” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 20. 10. 2013.
Vanjske veze uredi
- Službene stranice grada Arhivirano 2013-10-15 na Wayback Machine-u (el)