Patmos (grčki: Πάτμος, talijanski: Patmo) je najmanji i najsjeverniji otok arhipelaga Dodekanez u Grčkoj od 3 044 stanovnika.[1]

Patmos
Πάτμος
Podaci
Lokacija Egejsko more
Država Grčka
Površina 34 05 km² km²
Broj stanovnika 3 044

Geografija uredi

Sam otok Patmos ima površinu od 28 km², ali Općina Patmos u kojoj su i manji susjednji otoci; Arkoi (54 stanovnika), Marathi (6 stanovnika) i nekoliko nenaseljenih otoka, ima 45 km². On je vrlo razveden otok, koji se sastoji od tri duga rta, između kojih su dva zaljeva. Najviši vrh otoka je brdo sv. Ilija (Ayios Ilias) visoko 269 metara, koje leži u sredini otoka. Oblik otoka, kao i manjih otočića koju ga okružuju upućuju na to da je njegov današnji oblik posljedica vulkanske erupcije koja je raznijela otok i dala mu sadašnji oblik.[1]

administrativni centar otoka je Patmos (zvan i Hora, glavni grad) koji leži na jugu, veće naselje je luka Skala, na sredini otoka, ostala naselja su Grikou i Kampos na sjeveru otoka.

Historijski centar Hora Patmosa, je 1999. zajedno sa Manastirom Jovana Bogoslova i Spiljom Apokalipse, uvršten na listu Svjetske baštine UNESCA.[2]

Historija uredi

 
Pogled na luku Skala

Najstariji ostatci ljudske prisutnosti su iz Brončanog doba iz sredine 2. milenija pne., oni su otkriveni na lokalitetu Kastelli. Zna se da su otok kolonizirali Dorani i Jonjani.[1] Tokom 3. vijeka za vrijeme helenizma, antički Patmos dobio je svoju akropolu i bolju odbranu, zbog jačih bedema i tornjeva. Za rimske vladavine Patmos je postao otok na koji su protjerivani protivnici režima[3], po kršćanskoj tradiciji na otok je oko 95. prognan i Apostol Ivan, on je tu napisao posljednju knjigu Novog zavjeta Apokalipsu.[1]

Nakon legalizacije kršćanstva izgrađen je velik broj ranokršćanskih crkava, jedna od njih bila je i Velika kraljevska bazilika, podignuta sredinom 4. vijeka u slavu Apostola Ivana, na tom mjestu se danas nalazi Manastir Jovana Bogoslova. Tokom ranog srednjeg vijeka, otok je skoro potpuno opustio zbog učestalih Saracenskih provala[1], tad je razorena i Velika bazilika. Bizantski car Aleksije I Komnen 1088. darovao je otok monahu Kristodolosu, koji je osnovao manastir posvećen Ivanu Apostolu[1] i počeo ga graditi 1101.[3]

Od 1207. do 1537. otokom vlada Venecija, i za njene vladavine manastir je bio oslobođen plaćanja poreza.[1] Stanovništvo otoka se povećalo nakon Pada Konstatinopolisa - 1453., a onda i nakon dolaska brojnih izbjeglica sa Krete 1669. godine. Patmosom je od 1537. do 1912. vladalo - Osmansko carstvo, tad su i monasi morali plaćati porez.[1]

Nakon Italijansko-turskog rata za Libiju - 1912., Kraljevina Italija okupirala je cijeli Dodekanez zajedno sa Patmosom. Talijani su držali otak pod okupacijom sve do 1943., kad su kapitulirali, nakon njih kratko je vladao Treći Rajh, a od 1945. do 1948. otokom vlada Ujedinjeno Kraljevstvo, nakon tog je otok kao i arhipelaga - Dodekanez vraćen Kraljevini Grčkoj.

Privreda i znamenitosti uredi

Glavna ekonomska aktivnost otočana vezana je uz turizam i poljoprivredu, uzgaja se grožđe, žitarice i povrće. Između Patmosa i Skale nalazi se veliki manastir posvećen Manastirom Jovana Bogoslova u kojem je smještena i bogoslovija.[1]

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Pátmos (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 20. 10. 2013. 
  2. WHC-UNESCO-942 „The Historic Centre (Chorá) with the Monastery of Saint-John the Theologian and the Cave of the Apocalypse on the Island of Pátmos (engleski). UNESCO. Pristupljeno 20. 10. 2013. 
  3. 3,0 3,1 Information about the history of Patmos Source (engleska). Greeka. Pristupljeno 20. 10. 2013. 

Vanjske veze uredi