Pather Panchali

(Preusmjereno sa stranice Pather Panchali (film))

Pather Panchali ([pɔt̪ʰer pãtʃali], sh. Pjesma malog puta) je indijski crno-bijeli film snimljen 1955. na bengalskom jeziku u režiji Satyajita Raya, a koji se smatra jednim od najznačajnijih ostvarenja indijske i svjetske kinematografije.

Pather Panchali
Poster za Pather Panchali
RežijaSatyajit Ray
ScenarioSatyajit Ray
PredložakPather Panchali; autor:
Bibhutibhushan Bandopadhyay
UlogeSubir Banerjee
Kanu Banerjee
Karuna Banerjee
Uma Dasgupta
Chunibala Devi
Tulsi Chakrabarti
MuzikaRavi Shankar
FotografijaSubrata Mitra
MontažaDulal Dutta
StudioGovernment of West Bengal
Datum(i) premijere
26. 8. 1955 (1955-08-26) (Indija)
Trajanje112–126 min.[α 1]
Zemlja Indija
Jezikbengalski
Budžet70.000–150.000 indijskih rupija [α 2] (US$14,600–31,300)[α 3]
Kronologija
Prethodi: Sl(ij)edi:
Aparajito (1956)

Predstavlja adaptaciju istoimenog romana Bibhutibhushana Bandopadhyaya. Radnja se događa u bengalskom selu i prati život porodice siromašnog seoskog brahmana (čiji lik tumači Kanu Banerjee), koji je ostavlja kako bi pokušao prehraniti radeći u gradu. Događaji se prate iz perspektive njegovog malog sina Apua (čiji lik tumači Karuna Banerjee), koji zajedno sa svojom starijom sestrom Durgom (čiji lik tumači Uma Dasgupta) pokušava pronaći sreću u malim, banalnim stvarima.

Pather Panchali je predstavljao prvi film u Rayovoj karijeri, a za njegovo snimanje je poticaj dalo prijateljstvo sa znamenitim francuskim sineastom Jeanom Renoirom, koga je bio upoznao prilikom snimanja filma The River. Ray je prilikom snimanja iskusio brojne poteškoće, prije svega financijske prirode, te ga je uspio dovršiti tek nakon nekoliko godina, uz zajam vlade indijske države Zapadni Bengal. Razlog je dijelom bio i taj što je Ray, duboko impresioniran italijanskim neorealizmom, nastojao Pather Panchali napraviti u sličnom stilu, te je zbog toga namjerno koristio naturščike umjesto profesionalnih glumaca, te odustao od za tadašnje indijske filmove obaveznih pjesama i muzičkih točaka. Umjesto toga je korišten konvencionalna muzička podloga temeljena na tradicionalnim indijskim motivima, a koju je komponirao Ravi Shankar, a kome će upravo Pather Panchali donijeti svjetsku slavu.

Pathe Panchali je nakon premijere izazvao oduševljenje među indijskim kritičarima, iako je dio političara bio zabrinut da bi se prikaz siromaštva mogao loše odraziti na reputaciju indijske države. Sve te primjedbe su, međutim, utišane nakon što je film odgledao i svoj blagoslov dao premijer Jawaharlal Nehru. Pather Panchali je sljedeće godine poslan na Kanski festival, a sljedećih nekoliko godina će u svijetu osvojiti 11 prestižnih nagrada.

Ray je sljedeće godine snimio nastavak pod naslovom Aparajito, a koji će zajedno sa Svijetom Apua godine 1959. tvoriti tzv. Apuovu trilogiju.

Uloge uredi

Napomene uredi

  1. Različiti izvori navode različita trajanja filma. Antologija njujorškog Muzeja moderne umjetnosti navodi 112 minuta.(Bee, Hellczer & McFadden 2013, p. 204) Napomena u LA Weekly navodi 115 minuta.[1] Stuart Jeffries u Guardianu navodi 125 minuta u izvještaju iz 2010.[2] Rovi Hal Erickson u New York Timesu navodi 126 minuta u recenziji za izbor kritičara NYT.[3] Godine 2005. Doug Pratt je naveo 125 minuta, ali naveo da većina recenzija spominje 10 minuta manje. (Pratt 2005, p. 908) Popisi Britanske uprave za klasifikaciju filmova navode različita trajanja za filmsku (110 minuta i 55 sekundi) i video verziju (119 minuta 31 sekunda).[4]
  2. Satyajit Ray je u My Years with Apu: A Memoir (1994) napisao da je budžet iznosio 70.000 indijskih rupija, (Ray 1996, p. 36) a zajam od vlade Zapadnog Bengala iznosio 70.000 indijskih rupija. (Ray 1996, p. 60) Za vrijeme intervjua 1970. godine odgovarajući na pitanje "Koliko je produkcija Pather Panchali ukupno koštala, ako se računa kroz današnju vrijednost rupije?", Ray je rekao "Tih dana je koštao nešto iznad 150.000 indijskih rupija, dok danas prosječan film košta dva puta toliko." (Isaksson 2007, p. 40)
  3. Devizni tečaj 1955. godine je bio  4.79 za 1 američki dolar (US$). (Kalra 2012, p. 408)

Izvori uredi

  1. „Pather Panchali”. LA Weekly. Arhivirano iz originala na datum 3 December 2013. Pristupljeno 2. XII 2013. 
  2. Jeffries, Stuart (19 October 2010). „Pather Panchali: No 12 best arthouse film of all time”. The Guardian. Arhivirano iz originala na datum 17 October 2013. Pristupljeno 2. XII 2013. 
  3. Hal Erickson, Rovi. „Pather Panchali (1955)”. The New York Times. Arhivirano iz originala na datum 8 December 2013. Pristupljeno 2. XII 2013. 
  4. „Pather Panchali (1957)”. British Board of Film Classification. Arhivirano iz originala na datum 27 April 2014. Pristupljeno 21. IV 2014. 

Vanjske veze uredi