Paterik je knjiga koja svojim sadržajem pripada žanru asketske literature. U slovenskom jeziku se naziva otačnik. Sadrži mnogobrojne priče o monaškim podvizima, koji imaju didaktičku ulogu.

Nastanak paterika se vezuje za početak uspostavljanja monaškog života u Egiptu (III - IV vek). U monaškim sredinama je nastao veći broj zbirki ovakvih pouka. Najstariji među njima je Egipatski paterik (IV - V vek). Godine 420. Paladije Elenopoljski je napisao delo ove vrste – Lavsaik. Među egipatskim monasima je u IV i V veku formirano Slovo otaca. Jovan Mosh je početkom VII veka sastavio Lug duhovni, koji je nazivan Sinajskim paterikom – najstariji potpun prepis. Drugi potpun prepis je bio Skitski otačnik. Papa Grigorije Veliki je napisao Dijaloge o žitiju i čudima italijanskih otaca i večnosti duše.

Otačnik je na slovenski jezik preveden još u vreme Ćirila i Metodija.

Najstarija posvedočena priča iz otačnika nalazi se u Suprasaljskom zborniku, koji je pisan u istočnoj Bugarskoj polovinom XI veka.

Jedan od najstarijih srpskih sačuvanih paterika je rukopis Pećke patrijaršije iz poslednje četvrtine XIII veka.

Spoljašnje veze uredi