Pater Patriae (množina Patres Patriae, latinski doslovno: "Otac domovine") je titula koju je rimski Senat davao najzaslužnijim i najvišim velikodostojnicima, odnosno carevima.

Drevni Rim

Članak je dio serije:
Politika i uprava
Drevnog Rima


Periodi
Rimsko Kraljevstvo
753. pne.510. pne.

Rimska Republika
510. pne.27. pne.
Rimsko Carstvo
27. pne.476. n.e./1453

Principat
Zapadno Carstvo

Dominat
Istočno Carstvo

Redovni magistrati

Konzul
Pretor
Kvestor
Promagistrat

Edil
Tribun
Cenzor
Guverner

Izvanredni magistrati

Diktator
Magister Equitum
Konzularni tribun

Rex
Triumviri
Decemviri

Titule
Imperator

Legatus
Dux
Officium
Praefectus
Vicarius
Vigintisexviri
Lictor

Magister Militum
Imperator
Princeps senatus
Pontifex Maximus
Augustus
Caesar
Tetrarh

Institucije i pravo
Rimski Ustav

Rimski Senat
Cursus honorum
Rimske skupštine
Kolegijalnost

Rimsko pravo
Rimsko državljanstvo
Auctoritas
Imperium


Druge države
pogledaj  razgovor  uredi

Prvi je tu titulu 386. pne. dobio Marko Furije Kamil za uspješno otklanjanje posljedica galske opsade Rima, zbog čega ga se smatralo drugim osnivačem Rima (iza Romula).

Sljedeći je tu titulu godine 63. pne. dobio konzul Marko Tulije Ciceron zbog zasluga za slamanje Katilinine zavjere.

Nakon njega je sredinom 40-ih pne. tu titulu dobio Julije Cezar zajedno s funkcijom diktatora, odnosno u znak priznanja za zaustavljanje građanskih ratova.

Cezarov nasljednik i prvi rimski car August ju je dobio 2. pne., ali tek više od dvije decenije nakon dobivanja titule princeps, te ona nije postala nasljedna titula koju bi automatski dobili novi carevi. Umjesto toga se davala tek nakon više godina vladavine, a Augustov nasljednik Tiberije je, prema Svetoniju, tu titulu odbio. Time je ustanovljena tradicija da carevi odbijaju titulu kada im se prvi put ponudi.


Kronološki popis Patres Patriae uredi

V. također uredi

Reference uredi