Pasqualino Settebellezze
Pasqualino ljepotan (talijanski Pasqualino Settebellezze) talijanska je filmska crna komedija iz 1975. koju je režirala i napisala Lina Wertmüller. Glavne uloge tumače Giancarlo Giannini, Fernando Rey i Shirley Stoler. Radnja se odvija oko jednog Talijana koji dezertira iz vojske tijekom Drugog svjetskog rata te je zarobljen od Nijemaca i stavljen u koncentracijski logor, gdje čini bilo što samo da bi preživio. Pasqualino ljepotan ostao je zapažen kao jedan od prvih filmova koji su govorili o holokaustu na satiričan i crnohumorni način, što je izazvalo poneke kontroverze i kritike, ali su recenzije filma bile uglavnom pozitivne. Ostvarenje je nominirano za nekoliko nagrada, dok je talijanka Lina Wertmüller postala prva žena u povijesti koja je nominirana za Oscara za najbolju režiju.
| Pasqualino Settebellezze | |
|---|---|
 kino poster | |
| Režija | Lina Wertmüller |
| Producent | Arrigo Colombo Lina Wertmüller |
| Scenario | Lina Wertmüller |
| Uloge | Giancarlo Giannini Fernando Rey Shirley Stoler |
| Muzika | Enzo Jannacci |
| Fotografija | Tonino Delli Colli |
| Montaža | Franco Fraticelli |
| Distribucija | Medusa Distribuzione (Italija) Cinema 5 Distributing (SAD) |
| Datum(i) premijere | 4.5. 1975. |
| Trajanje | 115 min. |
| Zemlja |  Italija |
| Jezik | talijanski |
| Pasqualino Settebellezze na Internet Movie Database | |
Grace Russo Bullaro navodi kako je Pasqualino ljepotan izvršio uzor na film Život je lijep Roberta Benignija, ali navodi da oštra razlika leži u tome da film Wertmüllerice "završava u rezignaciji i gorkom prihvaćanju neizbježnosti, dok Benignijev film završava u slavlju".[1]
Radnja uredi
Napulj. Pasqualino je zavodnik i povremeni kriminalac koji ima sedmero sestara. Kada otkriva da je suprug jedne njegove sestre istu nagovorio na prostituciju, Pasqualino radi obrane časti svoje obitelji ubija svodnika te završi u zatvoru. Kako bi pobjegao iz zatvora, pokušava prebaciti se u mentalni azil. Iz očaja, čak se prijavljuje u talijansku vojsku kada izbija Drugi svjetski rat. S obzirom da mu je opstanak glavni cilj u životu, dezertira iz vojske, ali ga uhvate Nijemci te stave u koncentracijski logor. Kako bi spasio život, Pasqualino odluči davati seksualne usluge gojaznoj i ružnoj zapovjednici logora. Time uspijeva njegov plan, ali dobiva odgovornost kao kapo u logoru te zapovijed odabrati šest muškaraca koji će biti ubijeni, pod prijetnjom da će ubiti sve ako odbije. Paqualino na kraju osobno smakne vojnika sa kojim je zarobljen te je odgovoran za smrt još jednog zatvorenika, španjolskog anarhista i socijalista. Nakon kraja rata, Pasqualino se vrati u Napulj - gdje otkriva da je njegovih sedmero sestara, njegova zaručnica pa i njegova majka preživjela zahvaljući prostituciji.
Glumci uredi
- Giancarlo Giannini - Pasqualino Frafuso "Settebellezze"
- Fernando Rey - Pedro, anarhistički zatvorenik
- Shirley Stoler - zapovjednica logora [N 1]
- Elena Fiore - Concettina (sestra)
- Piero Di Iorio - Francesco
- Enzo Vitale - Don Raffaele
- Roberto Herlitzka - Socijalist
- Lucio Amelio - Odvjetnik
- Ermelinda De Felice - Majka
- Bianca D'Origlia - Psihijatrica
- Francesca Marciano - Carolina
- Mario Conti - Totonno "18 Carati"
Nagrade uredi
| Godina | Nagrada | Kategorija | Nominirani | Rezultat |
|---|---|---|---|---|
| 1977. | Oscar | Najbolji glavni glumac | Giancarlo Giannini | Nominacija |
| Najbolja režija | Lina Wertmüller | Nominacija[N 2] | ||
| Najbolji scenarij | Lina Wertmüller | Nominacija | ||
| Najbolji strani film | Nominacija | |||
| Zlatni globus | Najbolji strani film | Nominacija | ||
| Nagrade Udruženja njujorških filmskih kritičara | Najbolji film | Nominacija | ||
| Najbolja režija | Lina Wertmüller | Nominacija | ||
| Najbolji glumac | Giancarlo Giannini | Nominacija | ||
| Najbolji scenarij | Lina Wertmüller | Nominacija |
Kritike uredi
Roger Ebert je filmu dao četiri od četiri zvijezdice:
- "Bilo je puno talijanskih filmova koji su istraživali iskustva Drugoga svjetskoga rata. Ono po čemu je Pasqualino ljepotan izniman - što ga čini jednim od najčudnijih i najintrigantnijih nedavnih europskih filmova - je to da je Pasqualino budala. Nije hrabar, niti bistar, pa čak niti ciničan ili kukavičan. U svojim najboljim trenucima, on je oportunist, a u najgorima poslušni pijun. Naravno, on o tome ništa ne sluti sam za sebe. On je opsjednut pojmom časti, te čak ide toliko daleko da pretpostavlja da i sam ima velik dio časti. Njegova čast je macho stvar... Nakon što Pasqualino uspješno vodi ljubav sa debelom zapovjednicom - u onome što je možda najmanje erotična scena seksa ikada snimljena - ona krene uništiti njegov karakter, ako ga je ikada imao...Zašto je Wertmullerica ovo snimila? Kako bi istražila banalnost i okrutnost? Da nam da viziju nacističkog iskustva u kojem su moralni izbori nebitni a likovi su u zajedničkom, tmurnom poniženju? Da napravi vježbu u krajnjoj crnoj komediji? Ne mogu reći. Nisam siguran ima li ovdje racionalnog odgovora; čini se da na podsvijesnoj razini prati obrasce ljudskog ponašanja koje Wertmullerica smatra u jednakoj mjeri fascinantnim i neobjašnjivim."[2]
Izvori uredi
- Notes
- ↑ Lik se zasniva na Ilsi Koch, "gaduri iz logora Buchenwalda". Bila je supruga zapovjednika Karla Otta Kocha te je optužena da je sadistički mučila zarobljenike.
- ↑ Ovo je bila prva nominacija jedne žene za najbolju režiju u povijesti Oscara.
- Bilješke
- ↑ Bullaro 2005, str. 229
- ↑ Roger Ebert (16.4. 1976). „Seven Beauties”. rogerebert.com.
- Knjige
- Bullaro, Grace Russo (2005). Beyond "Life is Beautiful": Comedy and Tragedy in the Cinema of Roberto Benigni. Troubador Publishing. ISBN 9781904744832.
Vanjske poveznice uredi
- Seven Beauties na sajtu IMDb
- Seven Beauties na AllMovie-u (en)
- Seven Beauties na Rotten Tomatoes-u (en)