Park Nahdž al-balaga

Park Nahdž al-balaga (perz. بوستان نهج‌البلاغه, Bostan-e Nahdž-ol-balage) je park u iranskom glavnom gradu Teheranu, smješten u Farahzadskoj dolini u 2. kotaru na sjeveru grada. Prateći tok Farahzada, pruža se od masiva Alborza prema jugu, ukupnom dužinom od oko 5,7 km. Planiranje i gradnja parka započeli su u drugoj polovini 2000-ih, a prva od četiri faze uređenja otvorena je 2009. godine. Parku Nahdž al-balagi po dolinskom reljefu najsličniji su Park vode i vatre, Talekani, Džamšidije, Kuhsar, Džavanmardan i Abšar-e Tehran, a po geografskim karakteristikama srodni su mu još nacionalni park Sorhehesar, park-šume Lavizan, Sohanak, Pardisan, Latmal i Čitgar, dolinska naselja Hadadije, Darband i Darake, te Naserabadska, Točalska i Karadžanska dolina.

Park Nahdž al-balaga
(fa) بوستان نهج‌البلاغه
Južni dio prve faze parka
Lokacija
PoložajFarahzad, Homa, Punak i Šahrak-e Garb, 2. kotar, Teheran, Teheranski okrug, Teheranska pokrajina
Država Iran
Koordinate35°45′14″N51°20′32″E
Historija
Osnovan2009. (1388. AP)
Dostupan0:00–24:00 h
Statusotvoren
Karakteristike
Tipjavni gradski park
Aps. visina1350–1600 m
Dužina5,7 km
Širina0,3 km
Površina
  – teren
  – voda
200 ha
>99 %
<1 %
Infrastruktura
Parkirališta4
Pristupiautoput Hakim i bulevari Arabšahi, Hamila i Ejvanak
Administracija
VlasnikGrad Teheran
Upravljanje2. kotar
Karta
Park Nahdž al-balaga na mapi Teherana
Park Nahdž al-balaga
Park Nahdž al-balaga na karti Teherana

Ime uredi

Park je nazvan po Stazi rječitosti (perz. نهج‌البلاغه, Nahdž al-balaga ili Nahdž-ol-balage), šijitskoj zbirci propovijedi, pisama, aforizama i izreka imama Alija koju je početkom 11. vijeka sastavio Šarif Razi.

Geografija uredi

Park Nahdž al-balaga se nalazi u dolini Farahzada (ili Punaka), vodotoka u 2. kotaru na sjeveru Teherana.[1][2] Park se proteže u smjeru sjever-jug i sastoji se od četiri dijela[1] čija je gradnja inicirana u različitim vremenskim periodima.[2][3][4] U drugoj polovini 2010-ih, prva faza projekta bila je dovršena,[2] druga i treća faza poludovršene,[2][3] a četvrta faza u začetku.[4] Poslagane od najviše do najniže točke, odnosno od sjevera prema jugu, redom idu četvrta, treća, prva i druga faza. Prva i treća su fizički spojene u homogeni centralni dio, dok su druga i četvrta odvojene od potonjih faza gradskim autoputevima. Druga je s prvom povezana pješačkim tunelom i nathodnikom, a isto se planira i za povezivanje četvrte s trećom. Prva i najstarija faza pruža se sjeverno od gradskog autoputa Hemata[1][2] do zračne linije između istočnog odnosno zapadnog pristupnog puta, konkretno bulevara Ejvanaka[2] i Hamile.[1]

Treća faza parka nastavlja se sjeverno od prve,[4] sve do gradskog autoputa Nijaješa.[1][4] Istočno od prve i treće faze, paralelno se pružaju dio četvrti Šahrak-e Garba i gradski autoput Jadegar-e Imam,[1] a zapadno se nalazi četvrt Punak.[4] Još poviše treće faze, od autoputa Nijaješa do južnih kota četvrti Farahzada, prostire se četvrta, najnovija i najsjevernija faza.[5] Konačno, druga faza nalazi se na krajnjem jugu, ispod prve faze odnosno gradskog autoputa Hemata.[1][2] Granice druge faze su još četvrt Homa na istoku,[6] park-šuma Pardisan na zapadu,[6] te gradski autoput Hakim na jugu.[1][2] U planu je proširenje ove faze još južnije, do bulevara Mazandarana.[7]

Ukupna dužina parka iznosi oko 5,7 km, od čega 1,9 km otpada na sjeverni, 1,7 km na južni i 2,1 km na centralni segment (približno 1,5 km na prvu fazu),[1] dok je prosječna širina u potonjem segmentu oko 300 m.[1] Površina svih segmenata odnosno faza je oko 200 ha,[7] od čega prvoj pripada 30[2] ili 35 ha,[1] drugoj 56 ha,[2] trećoj 15 ha[2] i četvrtoj 85 ha.[5] Nadmorska visina parka kreće se od 1350 m do 1600 m, a maksimalna poprečna visina u odnosu na korito Farahzada je do 55 m u centralnom[1] i do 65 m u južnom segmentu.[6] Kod prve faze poprečni nagib iznosi od 10° do 35°.[1] Zbog takvih geografskih karakteristika, visinski različite trase parka poslagane su kaskadno.[1] Uzdužni istočni i zapadni dio parka, fizički odvojeni vodotokom, povezani su nizom manjih i većih mostova.[1][6]

Historija uredi

Gornjogradska dolina Farahzada, lokacija na kojoj se nalazi današnji park Nahdž al-balaga, godinama je predstavljala zapušteno i neizgrađeno područje.[1][2] Usprkos tome što se nalazi u ekonomski prosperitetnom 2. kotaru sjevernog Teherana, dolina je dugo vremena bila naseljena nižom odnosno nižom srednjom klasom, a zbog njihove neprimjerene i neplanske uporabe prostora, područjem su prevladavali nestabilni okolišni uslovi i stoga je glasio kao neperspektivna stambena zona.[2] Tokom 2000-ih gradske vlasti prepoznale su potencijal lokacije i 2008. (1387. AP) inicirano je uređenje prve faze parka.[2] Nakon približno godinu dana gradnje prve faze, u decembru 2009. (azaru 1388. AP) za javnost je otvoren prostor od 30 ha između gradskog autoputa Hemata na jugu i bulevara Ejvanaka i Hamile na sjeveru.[1][2] Do novembra 2012. na izgradnju prve od četiri planirane faze utrošeno je 1,500.000 radnih sati i preko 150 milijardi rijala,[1] a krajem augusta 2016. bilo je dovršeno 92% svih projekata faze i provođeno je završno ozelenjavanje.[2]

 
Vodotok Farahzad, srž parka

Izgradnja 560 ha druge faze parka,[2] od gradskog autoputa Hakima na jugu do Hemata na sjeveru,[1][2] započela je 2009. (1388. AP) tj. nekoliko mjeseci nakon prve faze, a otvorena je za javnost u maju 2013. (ordibeheštu 1392. AP).[2] Krajem iste godine najavljeni su planovi proširenja faze preko autoputa Hakima, do bulevara Mazandarana na jugu.[7] Azizulah Nazari, ondašnji načelnik teheranskog 2. kotara, godine 2016. nazvao je uređenje druge faze jednim od najvažnijih projekata provedenim u kotaru kroz posljednjih nekoliko godina.[2] Krajem 2018. nad drugom fazom dovršen je 285 m dug viseći most Aseman koji spaja zapadni krak parka Nahdž al-balage s park-šumom Pardisanom na istoku.[6]

U oktobru 2014. početak radova na trećoj fazi parka obznanio je Abed Maleki, tadašnji načelnik teheranskog 2. kotara, najavivši da će glavnina gradnje trajati do iranske nove godine (marta 2015), na području iznad prve faze do gradskog autoputa Nijaješa na sjeveru.[4] Primarna karakteristika treće faze je povećanje broja sportskih i turističkih sadržaja.[4] U augustu 2016. Malekijev nasljednik Azizulah Nazari definirao je zonu gradnje kao područje veličine 15 ha, od bulevara Ejvanaka (odnosno pješačkog mosta Narimana) do autoputa Nijaješa.[2] Pojasnio je da će najavljeni sadržaji uključivati razne vrste staza, otvoreni amfiteatar, umjetnički vrt, igrališta, sportske terene, poligon za skejtanje i rolanje, itd.[2] U izjavama za medije, oba načelnika naglasila su da proširenje parka do Nijaješa usporavaju imovinsko-pravni sporovi na krajnjem sjeveru faze.[2][4] Krajem februara 2014. treća faza parka svečano je otvorena u prisustvu ondašnjeg gradonačelnika Galibafa, kao jedan od 110 dovršenih infrastrukturnih projekata na sjeveru grada.[3]

Planove izgradnje četvrte faze parka u novembru 2013. najavio je Tahmaz Ahmadpur, tadašnji zamjenik građevinskog ureda 2. kotara, opisavši projekt kao područje od 85 ha s nizom rekreativnih i društvenih sadržaja, sjeverno od gradskog autoputa Nijaješa do dna kvarta Farahzada.[5] Dodao je da su građevinski planovi ove faze gotovi i da ih sljedeće godine razmotriti gradsko vijeće Teherana, istaknuvši pritom da razvoj faze otežavaju neriješeni imovinski odnosi te da se vode pregovori o kupovini zemljišta između kotarskog odjela za nekretnine i vlasnika nekretnina.[5] Ahmadpur je procijenio da će za izgradnju četvrte faze biti potrebne dvije godine, uz osigurani zajam od bilijun rijala.[5] U oktobru 2014. ondašnji načelnik 2. kotara Abed Maleki ponovio je da je rješavanje imovinskih sukoba još na dnevnom redu i da zato razvoj sporo napreduje, predvidjevši da će radovi započeti sljedeće iranske godine (2015/2016).[4]

Krajem oktobra 2018. gradsko vijeće Teherana razmatralo je uključivanje ideja predstavljenih od strane ekoloških aktivista u novi petogodišnji razvojni plan.[8] Na zajedničkom sastanku gradskih političara i aktivista, jedan od glavnih prezentiranih prijedloga bio je povezivanje većih parkova neprekinutim pločnicima i biciklističkim stazama, po uzoru na škotski Edinburgh i slične gradove.[8] Jedan od predviđenih kontinuiranih koridora ima dužinu od 27 km i spaja četvrt Farahzad, park Nahdž al-balagu duž vodotoka Farahzada, park-šumu Pardisan, zelene površine oko Narodnog tornja (Milad), parkove Goftogu i Lale, prostor Teheranskog univerziteta i Tehnološkog univerziteta Amir Kabir, Studentski park (Danešdžu), Golestansku palaču, Gradski park, Razijev park i naposljetku park Velajat na krajnjem jugu.[8] Kao pozitivan aspekt ove ideje istaknuto je da se 15 km opisane trase proteže kroz zelene površine, odnosno da 6,0 km biciklističkih staza već postoji u sklopu parkova Nahdž al-balage, Pardisana i Lalea.[8] Jedan od potencijalnih koridora također je produžetak parka Nahdž al-balage južno do parka Paranda čime bi se spojio na tzv. zelenu dijagonalu Teherana koja se pruža prema sjeverozapadu dužinom od 7,0 km i završava kod park-šume Kuhsara na obroncima Alborza.

Infrastruktura uredi

 
Piknik u paviljonima parka noću (2011)
 
Južni segment i viseći most Aseman

Park Nahdž al-balaga ima četiri pristupna puta za motorna vozila, dva u centralnom segmentu (prva i treća faza)[1][2] i još dva u južnom segmentu (druga faza).[6] Istočnoj strani centralnog dijela pristupa se bulevarom Ejvanakom,[1][2] a zapadnoj strani bulevarom Hamilom.[1] Pristupni putevi od oba bulevara vijugaju prema sjeveru i potom se spuštaju južno do glavnog parkirališta sa 750 mjesta,[1] fizički odvojenog koritom Farahzada na dva dijela, ali povezanog dvama manjim mostovima. Dva pristupa južnom dijelu parka su bulevar Arabšahi u četvrti Homi na zapadu i gradski autoput Hakim na krajnjem jugozapadu.[6] Na krajevima oba puta nalaze se parkirališta, smještena na istoj visini. Sredinom 2019. cijena parkiranja iznosila je 30.000 rijala.[6] Park je otvoren 24 sata dnevno,[6] a najposjećeniji je noću kada se šetačima i rekreativcima pridružuju porodice i grupe ljudi koje dolaze na piknik.[1]

Osim pristupnog puta, od bulevara Ejvanaka do nižih kota parka spušta se i monumentalno kameno stepenište s umjetnim kaskadnim vodopadima.[1] Na gornjem dijelu stepeništa nalaze se Vrata svjetla (perz. Darvaze-je nur), spomenik dizajniran i izrađen od strane iranske skulptorice Safe Huseini u suradnji s Teheranskom organizacijom za uljepšavanje (Zibasazi).[9] Umjetničko djelo visoko 12 m izrađeno je od zavarenih željeznih ploča i sadrži stihove prve sure Kurana u kufskom stilu.[9] Prema riječima umjetnice, spomenik je inspiriran elementima iranske i islamske arhitekture, kombinirajući istovremeno dizajnom tradicionalno i moderno.[9] Oblikovna jednostavnost i vertikalna naglašenost simboliziraju malenosti današnjeg ljudskog života u trenutnom urbanom prostoru, što je po mišljenju autorice dodatno došlo do izražaja postavljanjem djela u veliki park.[9]

Prva faza parka ima osam uzdužnih i kaskadno poslaganih pješačkih staza dužine 1200 m, tri poprečne pješačke staze od 300 m podno autoputa Hemata na jugu, te biciklističke staze ukupne površine od 9000 .[1] Šetanje i vožnja biciklom glavne su aktivnosti unutar parka, a kretanje na strminama pruža planinarski ugođaj.[1] Budući da vodotok Farahzad dijeli park na dva dijela, istočna i zapadna strana su osim navedenih poprečnih staza povezane još dvama kraćim pješačkim mostovima,[1] odnosno velikim lučnim mostom Narimanom.[1][2] Podno monumentalnog kamenog stepeništa nalazi se džamija, sjeverno od nje restoran, a južno grobnica s rešetkastom kupolom položena na četiri luka.[1][2] U njenom podnožju smješteni su grobovi trojice neznanih mučenika iz vremena Iransko-iračkog rata,[1][2] sahranjeni 4. oktobra 2010. (12. mehra 1389. AP ili 25. ševala 1431. AH) na prigodan datum mučeništva Džafara al-Sadika i uz održanu svečanost s vjerskim, kulturnim i umjetničkim programima.[1]

U prvoj fazi parka također se nalazi 80 nadstrešnica ili paviljona, niz proširenja pješačkih staza za piknik, 40 toaleta, te stotine klupa i rasvjetnih tijela.[1] Različito dizajnirani paviljoni, zajedno s proširenjima staza, namijenjeni su prvenstveno za porodice ili grupe ljudi koji dolaze na urbani izlet i opuštaju se uz hranu i zajedničko druženje.[1][6] Ipak, kampiranje i loženje vatre u cijelom parku nisu dopušteni.[6] Na zapadnoj strani prve faze parka atrakcija su fontana s ovećim umjetnim vodopadom koji se prelijeva preko luka,[1][2] dok se na najnižoj koti nalazi izvorni zeleni prostor kroz koji teče prirodni vodotok.[1] Ostali sadržaji ove faze uključuju javne sportske terene površine od 1800 , tri igrališta za djecu,[1] zabavni park Bilino, bifee, 6D kina, te stanice za iznajmljivanje bicikala i opreme za fitnes.[2] Treća faza parka, fizički nastavak prve prema sjeveru, sadrži razne vrste staza, otvoreni amfiteatar, umjetnički vrt, igrališta, sportske terene, te poligon za skejtanje i rolanje.[2][4]

Južni segment odnosno druga faza parka sadržajno je slična prvoj i sadrži pješačke i biciklističke staze, rekreacijske objekte, paviljone za odmor, molitveni prostor, restoran, bifee, toalete, dječja igrališta, 4D kina i zabavni park s kućom strave.[6] Iako ih razdvaja gradski autoput Hemat, druga i prva faza povezane su pješačkim tunelom i nathodnikom. Najveća atrakcija ove faze je viseći most Aseman, sagrađen između zapadne strane (pokraj ulaza) i park-šume Pardisana na istoku.[6] Pješački most u potpunosti je iranske proizvodnje, dugačak je 285 m i nadvisuje korito za 65 m, konstrukciju nose 12 pocinčanih kabela dijametra 43 mm, a na njegovom crvenom podu istovremeno može stajati do 300 ljudi.[6] Most je dovršen krajem 2018. i ubrzo je postao jedno od turističkih odredišta Teherana, no dostupan samo četvrtkom i petkom odnosno praznikom od 10:00 do 19:00 sati.[6] Šetnja mostom sredinom 2019. koštala je 80.000 rijala, dok je za djecu mlađu od sedam godina karta besplatna.[6]

Flora i fauna uredi

U drugoj fazi parka je do sredine 2018. posađeno 1000 bjelogoričnih i crnogoričnih stabala, otpornih na teheranski okoliš i nestašice vode, kao i 10.000 grmova uključujući borovice (Juniperus), žutike (Berberis), pirakante (Pyracantha), juke (Yucca) i dr.[10]

Reference uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 1,34 1,35 1,36 (fa) Hamshahri (5. novembra 2012). „آشنایی با بوستان نهج البلاغه” [Ašna-je ba bostan-e Nahdž-ol-balage]. Tehran: Hamshahri Online. ISSN 1735-6393. Arhivirano iz originala na datum 27. augusta 2019. Pristupljeno 2. maja 2020. 
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 2,25 2,26 2,27 2,28 2,29 2,30 (fa) ISNA (28. augusta 2016). „پیشرفت 92 درصدی توسعه فاز 1 بوستان نهج‌البلاغه” [Pešraft 92 darsad-e tovse'e faz 1 bostan-e Nahdž-ol-balage]. Tehran: Iranian Students News Agency. Arhivirano iz originala na datum 4. novembra 2016. Pristupljeno 2. maja 2020. 
  3. 3,0 3,1 3,2 (fa) Mizan (25. februara 2017). „افتتاح 110 پروژه در منطقه 2/ فاز 3 بوستان نهج البلاغه به بهره برداری می رسد” [Iftitah-e 110 prože dar mantake 2 / faz 3 bostan-e Nahdž-ol-balage be bahre bardari miresad]. Tehran: Mizan Online News Agency. Arhivirano iz originala na datum 30. aprila 2020. Pristupljeno 2. maja 2020. 
  4. 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 (fa) Kayhan (27. oktobra 2014). „بهره‌برداری از فاز سوم بوستان نهج‌البلاغه تا پایان سال” [Bahre bardari az faz sevom bostan-e Nahdž-ol-balage ta pajan-e sal]. Tehran: Kayhan. Arhivirano iz originala na datum 30. aprila 2020. Pristupljeno 2. maja 2020. 
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 (fa) YJC (9. novembra 2013). „احداث فاز 4 بوستان نهج البلاغه طی دوسال فعالیت عمرانی” [Ahdat faz 4 bostan-e Nahdž-ol-balage tej do sal fa'alejat emrani]. Tehran: Young Journalists Club. Arhivirano iz originala na datum 5. decembra 2013. Pristupljeno 2. maja 2020. 
  6. 6,00 6,01 6,02 6,03 6,04 6,05 6,06 6,07 6,08 6,09 6,10 6,11 6,12 6,13 6,14 6,15 (fa) YJC (19. aprila 2019). „تهران را از روی پل معلق آسمان ببینید + تصاویر” [Tehran ra az ruj-e pol-e mo'alak asman didan + tasavir]. Tehran: Young Journalists Club. Arhivirano iz originala na datum 19. aprila 2019. Pristupljeno 2. maja 2020. 
  7. 7,0 7,1 7,2 (fa) Hamshahri (18. oktobra 2013). „توسعه بوستان نهج‌البلاغه به ۲۰۰ هکتار” [Bostan-e Nahdž-ol-balage be 200 hektare]. Tehran: Hamshahri Online. Arhivirano iz originala na datum 3. maja 2020. Pristupljeno 3. maja 2020. 
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 (fa) Khabar (27. oktobra 2018). „پنج گام به سوی شهر سبز” [Pandž gam be suj šahr-e sabz]. Tehran: Khabar Online. Arhivirano iz originala na datum 20. jula 2019. Pristupljeno 2. maja 2020. 
  9. 9,0 9,1 9,2 9,3 (fa) Zibasazi (15. juna 2016). „المان "دروازه نور" در بوستان نهج البلاغه جانمایی شد” [Alman "Darvaze-je nur" dar bostan-e Nahdž-ol-balage džanemaji šod]. Tehran: Tehran Beautification Organization. Arhivirano iz originala na datum 2. maja 2020. Pristupljeno 2. maja 2020. 
  10. (fa) IRIB (17. jula 2018). „کاشت گونه های گیاهی متناسب با کمبود آب در فاز دوم بوستان نهج البلاغ” [Kaštan guneha-je gijahi mutanasib ba kambud-e ab dar faz dovom bostan-e Nahdž-ol-balage]. Tehran: IRIB News. Arhivirano iz originala na datum 18. jula 2018. Pristupljeno 3. maja 2020. 

Literatura uredi

Vanjske veze uredi

Ostali projekti
 U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Park Nahdž al-balaga