Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima
Papinski hrvatski zavod Svetog Jeronima (tal. Pontificio Collegio Croato Di San Girolamo a Roma, lat. Pontificium Collegium Croaticum Sancti Hieronymi) ili skraćeno Zavod Sv. Jeronima ustanovljen je Apostolskim pismom Slavorum gentem 1. kolovoza 1901. U ovom pismu Leona XIII. bio je nazvan Collegium Hieronymianum pro Croatica Gente (Svetojeronimski zavod za hrvatski narod), no zbog diplomatskih intervencija protiv osnivanja Zavoda i poglavito protiv njegova naziva; 7. ožujka 1902. promijenjeno mu je ime u Collegium Hieronymianum Illyricorum (Ilirski Zavod Sv. Jeronima).
Odredbom pape Pavla VI. od 22. srpnja 1971.. Zavod nosi ime Pontificium Collegium Chroaticum Sancti Hieronymi (Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima), što je priznala i talijanska država dekretom Predsjednika Republike 11. listopada 1982..
Prema tvrdnjama upućenih, za tu promjenu imena iz Papinski ilirski zavod u Papinski hrvatski zavod je sa svjetovne strane zaslužan dr Vjekoslav Cvrlje, jer se osobno založio kod Tita te uspio dobiti njegov pristanak za preimenovanje ustanove [1].
Povijest uredi
Korijeni Zavoda Sv. Jeronima, međutim, sežu u daleku prošlost. Apostolskim pismom Piis fidelium votis od 21. travnja 1453. papa Nikola V. dao je udruzi Slavena u Rimu ruševnu crkvu sv. Marine, djevice i mučenice, i zemljište uz nju pokraj mauzoleja rimskog cara Augusta, s lijeve strane Tibera, gdje su oni izgradili gostinjac i bolnicu. Ta Bratovština, Venerabilis societas confallonorum sclavorum Burghi S. Petri, nakon što je crkvu temeljito obnovila, posvetila ju je sv. Jeronimu, "najvećem Naučitelju u izlaganju Svetog Pisma".
Članovi udruge upravljali su bolnicom i gostinjcem. Od 1544. udruga se naziva Zbor (Congregatio), a papa Pavao III. potvrdio joj je pravila i odredio da ima kardinala pokrovitelja. Pio V. uzdigao je crkvu sv. Jeronima na kardinalski naslov 8. veljače 1566. Trećim kardinalom naslovnikom postao je 20. studenog 1570. Felice Peretti iz Montalta, potomak hrvatskih doseljenika na Apeninskom poluotoku, i to je ostao do 24. travnja 1585. kad je izabran za papu i uzeo ime Siksto V. (1585-1590). On je na temeljima prethodne dao sagraditi novu, današnju, crkvu koja je dovršena 1589. godine. Bulom Sapientiam Sanctorum od 1. kolovoza 1589. pri crkvi je osnovao i Kaptol koji se sastojao od nadpopa (prepozita), šest kanonika i četiri klerika nadarbenika. Prvim "nadsvećenikom" imenovao je Aleksandra Komulovića Splićanina (1548-1608). Od uspostave Kaptola do njegova ukinuća 1901. godine, u njemu je djelovalo preko 120 hrvatskih svećenika. Prerana smrt Siksta V. 27. kolovoza 1590., spriječila je, papu da ostvari i druge zamisli što ih je imao s novopodignutom crkvom i svetojeronimskim ustanovama.
Nakon Tridentskog Sabora mnogi nacionalni centri, odnosno hospiciji u Rimu pretvoreni su u odgojne zavode za izobrazbu klera. Tako se kratko nakon uspostave Kaptola, za pape Klementa VIII. pokušava u sklopu svetojeronimskih ustanova otvoriti zavod za izobrazbu hrvatskog klera. Klement VIII. je 1598. dopustio da se Gostinjac pretvori u crkveni zavod, no to se onda nije ostvarilo. Dva stoljeća kasnije, 27. veljače 1790. Pio VI. osniva odgojni zavod za svećeničke kandidate iz onih krajeva koji su dotada imali pravo na svetojeronimske ustanove. Zavod je radio samo nekoliko godina, od 1793. do 1798., kad je prestao zbog francuske okupacije Rima. Ponovno, i opet kratkotrajno, bio je otvoren od 1863. do 1871. za pape Pija IX. te za pape Leona XIII. od 1884. do 1901. kada se preuređuje Zavod i mijenja mu se ime, umjesto dotadašnjeg Collegium Chroaticum ad S. Hieronymium novo ime glasi Collegium Hieronymium pro chroatia gente.
Izrazu "pro chroatia gente" u nazivu oštro su se usprotivili Talijani, Austrijanci, Mađari, pa čak i Crnogorci, budući da Hrvati nisu imali svoje države, izraz "chroaticum" u starom nazivu tumačili su kao geografski pojam, pa kao što su svojatali hrvatski teritorij, svojatali su i "Collegium Chroaticum". Nakon dokidanja Kaptola i Gostinjca 1901. godine Zavod nije mogao profunkcionirati zbog političkih intriga. Od 1907. neki hrvatski svećenici na studijima u Rimu dobivali su stipendije iz zavodskih dobara, a istom 1911. uselili su u Zavod prvi svećenici studenti, ali je Zavod 1915. prestao funkcionirati zbog ratnih prilika. Ponovno je proradio 1924., nakon što je, prigodom ugovora o gradu Rijeci i okolici (27. siječnja 1924.) između Italije i Kraljevine SHS, priznat crkveni karakter svetojeronimske Ustanove, u smislu brevea Slavorum gentem. Od tada Zavod radi neprekidno. Te iste godine u Zavod dolaze za vodstvo domaćinstva Sestre milosrdnice sv. Vinka paulskoga.
Tridesetih godina uprava grada Rima pristupila je preuređenju cjelovitog prostora oko mauzoleja cara Augusta, u vidu svečanosti 2000. godišnjice njegova rođenja. Svih šest zgrada u blizini mauzoleja bilo je porušeno. Na novoj lokaciji s istočne strane crkve sv. Jeronima sagrađen je novi Zavod, u razdoblju od 28. svibnja 1938. kad je postavljen kamen temeljac, do 10. prosinca 1939. kad je blagoslovljena zavodska kapelica na IV. katu, Svećenici studenti preselili su u novu zgradu početkom akademske godine 1939./40. Novo sjedište nalazi se u Via Tomacelli br. 132, odnosno na Piazza Augusto Imperatore br. 4, dok je prijašnje bilo u Via di Ripetta br. 108.
Izvori uredi
- ↑ Slobodna Dalmacija Kako sam Tita doveo papi, 12. travnja 2005.