Panzer-IV-batey-haosef.jpg Panzer IV je bio najbolji njemački tenk u Drugom svjetskom ratu. Nalazio se u uporabi tijekom cijelog njegovog trajanja.

NastanakUredi

Kada su početkom 1934. izdani zahtjevi za stvaranje Panzera III započelo se i s oblikovanjem Panzera IV, a cilj tih srodnih projekata bio je da Panzer III vrši protutenkovska ratna djelovanja, dok bi njegov brat na sebe preuzeo borbu s pješaštvom. Prvi primjerci ovoga tenka izašli su iz tvornice još 1937., tako da ih je dvije godine kasnije već bilo dovoljno za praktičnu upotrebu.

Ratno djelovanjeUredi

Tijekom 1939. godine bilo je sveukupno dovršeno i isprobano dvjestotinjak ovih tenkova verzija A, B i C koje nisu u potpunosti zadovoljile, ali su omogućile ozbiljnije testiranje u Poljskoj. Prvi pravi test ovog tenka nastupa u invaziji Francuske kada više od 200 primjeraka njegovog modela D u potpunosti zadovoljava ratne zahtjeve, za razliku od Panzera III. Njegova kvaliteta u ispunjavanju zadataka je uočena i tijekom borbi u Sjevernoj Africi i Sovjetskom Savezu. U rano proljeće 1942. godine kada vojnim stratezima u Berlinu postaje jasno da Panzer III nije u stanju boriti se ravnopravno protiv sovjetskih tenkova donešena je odluka o prenamjeni Panzer IV s protupješačke na protutenkovsku borbu. Zamišljeni kraj radnog vijeka za ovaj tenk je bila 1944. godina, ali nakon žestokog suprostavljanja pripadnika mehaniziranih jedinica on ostaje u proizvodnji i borbi do posljednjeg dana Drugog svjetskog rata.

U cijelom razdoblja rata ovaj tenk je u sukobima jedan na jedan s američkim ili britanskim tenkovima ( prije svega Sherman ) bio u najmanju ruku ravnopravan. Jedini problem se javlja tijekom posljednje godine rata kada se pojavljuju sovjetski tenkovi izgrađeni za borbu s Panzer VI Tigrom. Tada se ovaj tenk prije svega koristi radi sprege kvalitete proizvoda i niske cijene proizvodnje.

OpremaUredi

Kao tenk namijenjen protupješačkoj borbi isprva je imao projektiranu debljinu oklopa od svega 15 mm. Kako su se njegove dužnosti povećavale, povećavao se i oklop tako da 1944. s prednje strane dostiže 80 mm. Prvi top stavljen u kupolu bio je spori protupješadijski top od 75 mm. Nakon prenamjene u protutenkovsku borbu zamijenjen je brzim 75 mm tako da je mogao probijati oklop sovjetskih tenkova T-34 i KV-1.

Sveukupno je proizvedeno nešto manje od 9000 primjeraka ovoga tenka čime je postao najmasovnije proizvedeni njemački tenk svih vremena.

PrenamjeneUredi

Uz žestoko protivljenje Guderiana i drugih pripadnika njemačkih mehaniziranih snaga Hitler je donio odluku o gradnji novih oklopnih modela koristeći kao osnovu Panzer IV i njegove tvorničke kapacitete. Sveukupno nešto manje od 450 ovih tenkova je prenamjenjeno različitim tipovima kupola u protuavionske tenkove. Napravljeno je još i tristotinjak oklopnjaka imena Sturmpanzer IV namijenjenih borbi protiv pješaštva i utvrđenih pozicija.

Opći bijes vojnog stožera izazvala je odluka o izgradnji velikog broja oklopnih vozila StuG IV na šasiji Panzera IV. Napravljeno je više od 1100 primjeraka unatoč mišljenjima da je StuG III dovoljno dobar i da nije trebalo smanjivati proizvodnju samog Panzera IV.

Najuspješnijom konverzijom ovog tenka na kraju postaje Jagdpanzer IV, vjerojatno prvo pravo moderno protutenkovsko oklopno vozilo. Bio je omiljen među njemačkim vojnicima i strah i trepet svih drugih. Uspjeh njegove niske siluete bez kupole sa 100 mm oklopa i topom od 75 mm bio je tolik da se razmišljalo o zaustavljanju proizvodnje Panzera IV u njegovu korist. Sveukupno je proizvedeno oko 2000 primjeraka ovog oružja koje se danas nalazi u brojnim muzejima Drugog svjetskog rata.

Uporaba izvan NjemačkeUredi

Tijekom rata ovaj tenk su koristili i Mađarska, Rumunjska, Finska, Bugarska, Španjolska, NDH i Turska. Vrhovni stožer Sovjetskog Saveza je čak bio izdao naređenja da se obvezno koriste zarobljeni tenkovi Panzer IV i njegove različite verzije, dok se istovremeno nisu koristili preoteti njemački Tigrovi.

U pedesetim i šesdesetim godinama dvadesetog stoljeća Panzer IV su još uvijek koristili: Bugarska, Finska, Jugoslavija, Španjolska, Sirija, Egipat i Jordan. Posljednji put je korišten u Šestodnevnom ratu 1967. godine kada je Izrael napao svoje susjede.