Panonski Rusini

Panonski Rusini
Rusini
Ukupna populacija: 16.182 (2011)
Populacija:  Srbija (uglavnom Vojvodina) - 14.246 (2011),
 Hrvatska - 1.936 (2011)
Jezik: srpski, hrvatski i panonskorusinski
Religija: grkokatoličanstvo, pravoslavlje
Etnička grupa: Rusini

Panonski Rusini ili samo Rusini, su narod slovenskog porekla[1], koji pretežno živi u Srbiji (srpskoj pokrajini Vojvodini, u kojoj je njihov jezik jedan od 6 službenih jezika) i manjim delom u istočnoj Hrvatskoj (Srem, Slavonija). Jezik ovih Rusina se govori uglavnom na ovim prostorima, a istorijski je nastao u karpatskom arealu, gde se seku izoglose istočnoslovenskih i zapadnoslovenskih jezika.[2] Prema jednom mišljenju, ovaj jezik se svrstava u zapadnoslovenske jezike[3] i sličan je slovačkom jeziku, dok je, prema drugom mišljenju on dijalekat književnog ukrajinskog jezika.[4]

Rusinska naselja u Vojvodini

Geografija uredi

U Srbiji, Rusini čine najveći deo stanovništva u naseljima Ruski Krstur, Kucura i Bikić Do. U Hrvatskoj čine većinu u naseljima Petrovci i Mikluševci. Kulturni centar Rusina u Vojvodini je Ruski Krstur.

Pored toga, Rusina u značajnijem broju ima i u Novom Sadu, Đurđevu, Vrbasu, Šidu, Berkasovu i Bačincima.

Populacija uredi

Kretanje broja Rusina u Vojvodini prema različitim popisima:

  • 1948: 22.077
  • 1953: 23.038
  • 1961: 24.548
  • 1971: 20.109
  • 1981: 19.305
  • 1991: 17.652
  • 2002: 15.626
  • 2011: 13.928

Istorija uredi

 
Rusinsko etničko područje na Karpatima
 
Grkokatolici u Vojvodini 1931.

Preci Rusina bili su pravoslavne vere. Krajem 16. veka, katolički jezuiti su vodili propagandu i agitaciju među pravoslavnim vernicima Podkarpatske Rusije da se priključe uniji. 1590. godine. tri pravoslavna episkopa su donela odluku o priključenju Katoličkoj crkvi. Jezuiti su nakon početnih uspeha, pokrenuli kampanju zavađanja i terora nad pravoslavnim vernicima i sveštenicima Podkarpatske Rusije. U tim uslovima, pravoslavni mitropolit Podkarpatske Rusije, Ragoza, se službeno izjasnio za priključenje Pravoslavne crkve Katoličkoj. S obzirom na otpor pravoslavnog stanovništva, proces širenja unije u Podkarpatskoj Rusiji trajao je dugo, od 1590. do 1665. godine, a nastavio se čak i do 18. veka.

Rusini su se na područje današnje Vojvodine naselili u 18. veku (1750-1784), a potiču iz kraja koji su sami nazivali "Hornjica" (u značenju "gornji predeo"), odnosno sa prostora ispod Karpata i Karpata. Rusinski etnički prostori na Karpatima danas su administrativno podeljeni između Ukrajine, Slovačke, Poljske i Rumunije. Rusini su naseljeni u nekoliko naselja u Bačkoj (Doroslovu, Kulpinu, Krsturu, Kucuri, Kuli i Novom Sadu) i Sremu (Petrovcima, Mikluševcima, Bačincima i Šidu).

Pored Rusina grkokatolika, na područje današnje Vojvodine su se doseljavali i pravoslavni Rusini. U Velikom Krsturu je 1757. godine bilo 27,3% domova pravoslavne veroispovesti.

Ime i identitet uredi

Pored ovog imena, Rusini se u istorijskim dokumentima pominju i pod imenima Ruteni i Malorusi. Postoje takođe i Rusini u Ukrajini, čiji jezik spada u grupu istočnoslovenskih jezika i sličan je ukrajinskom. Vojvođanski Rusini su u Srbiji priznati kao posebna nacija, ali ih neki smatraju delom ukrajinskih Rusina, koje opet neki smatraju delom ukrajinskog naroda. Međutim, za razliku od Ukrajinaca i ukrajinskih Rusina, koji govore istočnoslovenske jezike, Rusini u Vojvodini govore jezik, koji se može klasifikovati kao zapadnoslovenski.[5]

Jezik uredi

 
Opštine Vojvodine u kojima je rusinski jezik u službenoj upotrebi

Rusinski jezik je jedan od 6 službenih jezika AP Vojvodine. Na lokalnom nivou, rusinski je u službenoj upotrebi u opštinama Kula, Vrbas, Šid, Bačka Topola i Žabalj, kao i u Gradu Novom Sadu.

Religija uredi

Rusini su pretežno grkokatoličke veroispovesti. Manjim delom su pravoslavni.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-26. Pristupljeno 2015-02-16. 
  2. [1]
  3. [2]
  4. [3]
  5. [4]

Literatura uredi

  • Ramač, Яnko. Kratka istoriя Rusnacoh. Novi Sad: Grekokatolїcka parohiя Sv. Petra i Pavla, 1993
  • Žiroš, Miron. Bačvansko-srimski Rusnaci doma i u švece (1745–1991) tom 1 - 5. Novi Sad: Grekokatolїckaparohiя Sv. Petra i Pavla 1997 - 2003
  • Laboš, Fedor "Istoriя Rusinoh Bački, Srimu i Slavoniї 1745-1918”, Novi Sad, 1978
  • Ranko Bugarski, Jezici, Novi Sad, 1996.
  • Stevan Konstantinović, Priče o Rusinima, Šid, 1995.
  • Vladimir Kirda Bolhorves, Na debelom ledu, Beograd, 1996.
  • Vladimir Biljna, Rusini u Vojvodini, Novi Sad, 1987.
  • Borislav Jankulov, Pregled kolonizacije Vojvodine u 18. i 19. veku, Novi Sad - Pančevo, 2003.

Spoljašnje veze uredi