Palazzo Venezia

Palazzo Venezia (tokom historije zvana i Palazzo Barbo i Palazzo San Marco) je velika renesansna palača smještena u srcu Rima na istoimenom trgu Piazza Venezia, nedaleko od Trajanovog foruma. Trg je dobio ime po palači Palazzo Venezia, koja je nekad bila ljetna rezidencija papa.[1]

Palazzo Venezia
Pogled na trg sa palačom
Pogled na trg sa palačom
Pogled na trg sa palačom
Mjesto Rim
Država  Italija
Vrijeme gradnje 1455 - 1467
Tip građevine palača
Arhitektonski stil renesansa
Arhitekti i izvođači radova
Arhitekt Leon Battista Alberti i Francesco del Borgo
Koordinate: 41°53′N 12°28′E / 41.883°N 12.467°E / 41.883; 12.467

Historija uredi

 
Pogled na unutrašnje dvorište

Palača je sagrađena 1455., kad je venecijanski kardinal Pietro Barbo dobio na upravljanje rimsku baziliku San Marco Evangelista al Campidoglio. Devet godina kasnije postao je papa Pavao II. (1464.-71.), tad je dogradio palaču, dok je njegov nećak Marco Barbo nasljedio baziliku. U tom periodu podignute su tri monumentalne dvorane; Regia, Consistorio i Mappamondo, i natkriveno dvorište Viridarium, pokraj velikog tornja palače (Torre della Biscia).[2] Iz te palače je njen prvi vlasnik venecijanski papa Pavao II. promatrao neobuzdane "barberije" (male robusne konje iz Sjeverne Afrike) kako galopiraju po Via del Corso.[1]

 
Pogled iz drugog ugla na palaču

Od kraja 15. vijeka nadalje postojećim papinskim odajama, zvanim Apartman Barbo, dodane su druge prostorije nazvane Apartman Cybo, po njihovom prvom korisniku kardinalu Lorenzu Cybu, nećaku pape Inocenta VIII (1484-1492). Palača sv. Marka, kako se tada zvala korištena je kao ljetna rezidencija papa sve do 1564. godine, kad ju je papa Pio IV. (1559.-1565.) poklonio Mletačkoj Republici, da u njoj ima ambasadu u Papinskoj Državi. Od tada pa sve do danas zove se Palazzo Venezia, palača je bila vlasništvo Mletačke Republike sve dok je ona egzistirala. Nakon potpisivanja Mira u Campo Formiju 1797. Palazzo Venezia postao je ambasada Habsburške Monarhije.[2]

Između 1910. i 1913. srušen je drevni vrt Pavla II, zvan Palazzetto, kako bi podigla Piazza Venezia, on je kasnije obnovljen s druge strane palače tamo gdje je ulica Botteghe Oscure. Kraljevina Italija je restaurirala palaču 1916., i zadužila historičara umjetnosti Federica Hermanina da u njoj osmisli Nacionalni muzej, koji je otvoren 1921.[2] Od 1929. do 1943. palača je korištena kao sjedište Nacionalne fašističke partije.[2] Upravo sa balkona Palazzo Venezia je fašistički diktator Benito Mussolini održao dobar dio svojih govora.[1]

Nakon Drugog svjetskog rata muzej je ponovno otvoren za javnost. Od 1981. Apartman Barbo i monumentalne dvorane koriste se za privremene izložbe, dok su u Apartmanu Cybo i Palazzettu razmještene muzejske kolekcije.[2] Muzej Palazzo Venezia, ima historijsku kolekciju kojekavkih predmeta primijenjene umjetnostu od tapiserija, keramike, skulptura, oklopa, odjela do renesansnih slika.[3]

Graditelji uredi

Prepostavlja se da su palaču projektirali i podigli arhitekti Leon Battista Alberti i Francesco del Borgo.

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Piazza Venezia (engleski). Turismo Roma. Arhivirano iz originala na datum 2018-09-23. Pristupljeno 26. 2. 2018. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 History - Palazzo Venezia and the National Museum (engleski). Museo Palazzo Venezia. Arhivirano iz originala na datum 2021-06-15. Pristupljeno 26. 2. 2018. 
  3. Piazza Venezia (engleski). Civitatis Tours. Arhivirano iz originala na datum 2016-06-26. Pristupljeno 26. 2. 2018. 

Vanjske veze uredi