Palazzo Barbaran da Porto

Palazzo Barbarano znana i kao Palazzo Barbaran Da Porto je renesansna palača u sjevernotalijanskoj (Provinciji Vicenza) u gradu Vicenzi (Contra Porti), koju je projektirao Andrea Palladio.[1] Palazzo Barbaran je 1994. uvršten na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi kao jedan od objekata lokaliteta Historijski centar Vicenze i Palladijeve vile.[2] U njoj je danas smješten Paladijev muzej i Internacionalni centar za proučavanje njegove arhitekture (Centro Internazionale di Studi di Architettura Andrea Palladio).

Palazzo Barbaran da Porto
PalazzoBarbaranDaPorto20070707-1.jpg
Mjesto Vicenza (Contra Porti 11)
Država  Italija
Vrijeme gradnje 1570.-1575.
Tip građevine palača
Arhitektonski stil renesansa
Arhitekti i izvođači radova
Arhitekt Andrea Palladio
Koordinate: 45°32′N 11°32′E / 45.533°N 11.533°E / 45.533; 11.533

Historija i karakteristikeUredi

Raskošna rezidencija izgrađena je između 1570. i 1575. za vićenskog plemića Montana Barbarana, to jedina je velika gradska palača koju je Andrea Palladio uspio potpuno dovršiti.[1]

Postoje barem tri različita orginalna paladijeva crteža koji se čuvaju u Londonu, na kojima se vide razne varijante tog kompliciranog projekta. Radi se o tome da je Barbarano zamolio Palladia da pri projektiranju vodi računa o postojećim objektima koje je njegova porodica već imala na tom terenu. Da stvar bude još gora kad je projekt već bio gotov, kupio je još jednu susjednu kuću, što je rezultiralo asimetričnim smještajem ulaznih vrata. U svakom slučaju Palladio, je s jedne strane imao brojna ograničenja zbog objekata na parceli, a s druge strane i vrlo zahtjevnog naručioca. On je zadatak majstorski rješio, razradivši sofisticirani projekt restrukturiranja, koji spaja različite već postojeće elemente u jedan objekt.[1]

Veličanstveni atrij sa četiri stupa u prizemlju povezuje dvije postojeće građevinske jedinice. Kod realizacije Palladio je morao riješiti dva problema; jedan statički, kako podržati pod velikog salona na prvom katu, a drugi kompozicioni, kako vratiti enterijeru simetrični izgled, kompromitiran kosim obodnim zidovima već postojećih kuća.[1] Po uzoru na rimski Marcelov teatar, Palladio je podijelio prostor na tri broda, stavivši u centar četiri jonska stupa, time je smanjio raspon centralnog križnog svoda, i prenio težinu na bočne svodove. Na taj je način dobio statički vrlo efikasan okvir, koji je bez ikakvih poteškoća mogao podnijeti salona iznad njega.[1]

Centralne stupove je trabeacijom povezao sa obodnim zidovima, time je prikrio planimetrijsku nepravilnost atrija, i stvorio neki tip sistema kolonada, koji je konceptualno sličan onom koji je primjenio kod lođa na Palači bazilike. Koristio se i neobičnim tipom jonskih kapitela, sličan onima sa Saturnova hrama u Rimskom forumu, da prikriju male nepravilnosti između stupova i polustupova.[1]

Montano Barbarana nije žalio novaca i da dostojno dekorira palaču, pa je angažirao najbolje umjetnike iz Vicenze, pa je ona postala centar kulturnog života.[1]

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi