Palatin (titula)

Za ostale upotrebe, v. Palatin (razvrstavanje).

Palatin (od latinskog: palatinus) bila je titula koja se koristila po evropskim zemljama od 4. do 19. vijeka.[1] To je bilo ime za vrlo različite funkcionere po brojnim zemljama srednjekovne i ranonovovjekovne Evrope.[2]

Palatin
palatinus
Joannes Casimirus kapetan i dvorski palatin Bavarskog vojvodstva (gravura iz 1578)
Joannes Casimirus kapetan i dvorski palatin Bavarskog vojvodstva (gravura iz 1578)
Joannes Casimirus kapetan i dvorski palatin Bavarskog vojvodstva (gravura iz 1578)

Karakteristike i historija uredi

Orginalno se taj termin koristio za komornike i gardiste koji su se brinuli i čuvali palaču rimskog cara.[2] Za Konstantinove vladavine (početak 4. vijeka), tako su se zvali i pripadnici veteranske legije koji su pratili cara u njegovim vojnim kompanjama.[2]

U Bizantskom Carstvu - palatin je bio naziv za carskog dvorjanina, prvenstveno za upravitelja carske riznice (ministra financija).[1]

Za ranog srednjeg vijeka termin - palatin odnosio se na različite funkcionere među germanskim narodima. Najvažniji od njih bio je Grof Palatin, koji je u merovinško i karolinško doba (5.- 10. vijek) bio funcioner na vladarevom dvoru, naročito zadužen za sud.[2]

Grof Palatin bio je službeni predstavnik u sudskim postupcima poput polaganja zakletve ili sudskih presuda, zadužen za evidenciju takvih postupaka. Ispočetka je sudovao na vladarevom dvoru i bio ovlašten provoditi odluke, kasnije je imao svoj sud u kom je imao određenu diskreciju u donošenju odluka. Uz sudske odgovornosti grof palatin imao je i administrativne funkcije koje su se odnosile na vladarev dvor i domene.[2]

Za vrijeme vladavine njemačkih kraljeva iz Otonske (saksonske) i Salijske dinastije (919.-1125.) status i funkcija grofova palatina, odgovarao je karolinškim - missi dominici, predstavnicima kralja po provincijama, odgovornim za provođenje vlasti i zakona po kraljevskim domenama i nekim vojvodstvima, poput Saksonije, Bavarske i Lotaringije.[2]

Kako su vremenom njihove prerogative sve više preuzimale same vladarske dinastije, moćne lokalne porodice ili kao po Italiji biskupi, ostalo im malo od nekadašnjeg autoriteteta. Izuzetak je bio lotaringški - Grof palatin, čiji je djelokrug rada od 10. vijeka nadalje bio da upravlja radom kraljevskog dvora u Aachenu.[2]

Iz njegova statusa i titule izrastao je za vladavine Friedricha Barbarosse - Rajnski Palatinat[2] (njemački: Rheinische Pfalzgrafschaft), jedna od vazalnih grofovija Svetog Rimskog Carstva koja je egzistirala od 1085. do 1803.[1]

Termin - palatin ponovno se javlja u 14. vijeku, kad je car Svetog Rimskog Carstva Karlo IV formirao na svom dvoru ured od grofova palatina, ali su oni imali samo neke neke počasne funkcije.[2]

U Kraljevini Engleskoj se za srednjeg vijeka termin - palatin ili grofovski palatin, koristio po onim grofovijama (i po sekularnim i crkvenim), u kojima su oni vršili vlast - posao uobičajeno rezerviran za monarha.[2]

Isto tako i među Engleskim sjevernoameričkim kolonijama postojale su i palatinske - Cecilius Calvert, Baron od Baltimora, dobio je status (i prava) palatina u Marylandu 1632., kao i vlasnici Karoline 1663.[2]

Povezano uredi

Vanjske veze uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 „Palatin” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 25.03. 2021. 
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 „Palatine medieval official” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 25.03. 2021.