Pakt iz Puntofija
Pakt iz Puntofija (španjolski: Pacto de Puntofijo) bio je formalni dogovor predstavnika triju najvećih venezuelanskih stranaka potpisan 31. listopada 1958. godine, a na kojemu su se čelnici stranaka obvezali da će poštovati rezultate općih izbora u prosincu iste godine i očuvati demokratski sustav. Sporazum je potpisan na imanju Puntofijo u Caracasu, čiji je vlasnik bio Rafael Caldera, jedan od potpisnika sporazuma, a kao stranke potpisnice bile su Demokratska akcija (predsjednik Rómulo Betancourt), COPEI (predsjednik Caldera) i Demokratsko-republikanska unija (predsjednik Jóvito Villalba).
| Pakt iz Puntofija | ||
|---|---|---|
 Stol na kojemu je potpisan pakt iz Puntofija | ||
| Generalno | ||
| Tip sporazuma | pakt | |
| Jezik | španjolski jezik | |
| Potpisivanje | 31. listopada 1958. Imanje Puntofijo  Caracas, Venezuela
| |
| Stranke | ||
|
| ||
| Ugovorne strane | Demokratska akcija (AD) COPEI Demokratsko-republikanska unija (URD) | |
| Potpisnici | Rómulo Betancourt (AD) Rafael Caldera (COPEI) Jóvito Villalba (URD) | |
Osim priznavanja rezultata izbora i očuvanja demokratskog sustava, pakt je osiguravao da će stranke zajednički sprječavati jednostranačku hegemoniju, zajedničku suradnju protiv uspostave diktature te raspodjelu dobiti od trgovine naftom, koja će s vremenom postajati okosnica venezuelanskog gospodarstva.
Potpisivanje pakta bila je posljedica državnog udara u kojemu je svrgnut diktator Marcos Pérez Jiménez, a danas ga se smatra kao dokumentom koji je uveo stabilnu demokraciju u Venezueli, odnosno omogućio politički najstabilniji period u historiji te zemlje. Inicijalno bez znalajne opozicije, izuzev nekih ljevičarskih novinara koji su prigovarali na isključivanje komunista iz dogovora, pakt je s vremenom postao direktni uzrok dugotrajnog gerilskog rata koji se vodio sve do sredine 70-ih godina. Naime, iako je imao izvanredne temelje za razvoj demokracije, pakt je nakon odgređenog vremena postao protekcionistički dokument temeljem kojega su se dominantne stranke AD i COPEI održavale na vlasti u politički nestabilnom razdoblju.
Njegov postepeni pad, pojačan velikom naftnom i gospodarskom krizom koja je pogodila zemlju, uslijedio je tokom 80-ih i 90-ih godina, kada je puntofijismo (sh. puntofihizam) nailazio na sve veće kritike među opozicijom i narodom. Situaciju je krajem 90-ih godina iskoristio Hugo Chávez, koji je na platformi rušenja paktovskog protekcionizma 1999. godine postao predsjednik. Iako je inicijalno uživao enormnu podršku, Chávez je ne samo raskinuo s puntofihizmom, već je uništio kakvu-takvu demokraciju koja je postojala u Venezueli, vrativši ju ponovo u period autokratske diktature.