Pahomije

(Preusmjereno sa stranice Pahomije Veliki)
Za vranjskog vladiku vidi Pahomije Gačić

Sveti Pahomije (ili ava Pahomije; oko 292-348) je osnivač kinovijskog (opštežiteljnog) monaštva u hrišćanstvu.

Sveti Pahomije Veliki.

Rođen je 292. u Tebi u Egiptu, od roditelja pagana. U mladosti je bio neznabožac. Kao vojnik učestvovao je u borbi cara Konstantina protiv Maksencija. Tada je saznao od hrišćana za Hrista, i kada je video hrišćanski život, Pahomije se krstio i otišao u Tivaidsku pustinju, znamenitom podvižniku Palamonu, kod koga se deset godina učio podvižničkom životu.

Nakon toga je sam Pahomije započeo osnivanje opštežitija, iako na tom mestu nije bilo nikoga osim njega i njegovog brata Jovana. Uskoro su se skupili na to mesto mnogi ljudi i počeli da se podvizavaju po ustavu Pahomijevom. A kada je broj inoka porastao, Pahomije je postepeno osnovao još šest manastira. Središte Pahomijeve zajednice se nalazilo u Pabau, u Gornjem Egiptu. Broj njegovih učenika iznosio je do sedam hiljada. Zanimljivo je da se bazilika svetog Pahomija nalazila 8,7 km od mesta na kojem je pronađena biblioteka Nag Hamadi, a manastir u Henoboskionu (Chenoboskion), gde je Pahomije započeo svoj pustinjački život, samo i 5,3 km od Nag Hamadija.

Žitije svetog Pahomija pripoveda kako je "filozof" iz Panopolisa (Akhmima) dolazio među Pahomijeve askete da proveri njihovo "razumevanje svetih knjiga". Pahomije je poslao svoga pomoćnika Teodora, kome je filozof postavio sledeća pitanja: "Ko nije bio rođen, a ipak je umro? Ko je bio rođen, ali nije umro? Ko je umro, ali nije vonjao po raspadanju?" Teodor je odgovorio: "Adam nije bio rođen, ali je ipak umro. Henok je bio rođen, ali nije umro. Lotova je žena umrla, ali, postavši stub soli, nije vonjala po raspadanju." Prihvativši te odgovore, filozof je otišao.[1]

Pahomije je mirno umro 348. godine u sedamdeset četvrtoj godini života. Srpska pravoslavna crkva slavi ga 15. maja po crkvenom, a 28. maja po gregorijanskom kalendaru. Jedan je od najznačajnijih hrišćanskih svetaca. Mnoge od njegovih učenika crkva je takođe uvrstila u red svetaca, među kojima su: Teodor Osveštani, Jov, Pafnutije, Pekuzije, Atinodor, Eponih, Sur, Psoj, Dionisije, Psentaisije i drugi.

Izvori uredi

  1. Knjižnica Nag Hammadi, Hrvatsko izdanje, Biblioteka Svjetlost, Predgovor Jamesa Robinsona

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi