Päijänne
Päijänne | |
---|---|
![]() | |
Lokacija | |
Kontinenti | Evropa |
Regije | Skandinavija |
Države |
![]() |
Pokrajine | Päijänne Tavastija, Centralna Ostrobotnija |
Gradovi | Jyväskylä, Heinola |
Koordinate | |
Hidrografija | |
Vrsta | protočno |
Površina | 1.118[1] km² |
Volumen | 18 km³ |
Aps. visina | 78,4 m |
Dužina | 135[1] km |
Širina | 3 - 29[1] km |
Dubina | 95.3[2] m |
Otoci | Virmailansaari, Salonsaari, Judinsalo, Onkisalo, Paatsalo, Muuratsalo, Haukkasalo, Vuoritsalo, Mustassalo, Edessalo, Taivassalo) |
Hidrologija | |
Pritoke | Jezero Rautavesi |
Odljev | Kymijoki |
Päijänne (čita se Pejene) je drugo po veličini jezero Finske a zbog pitke vode najvažnije.
KarakteristikeUredi
Jezero Päijänne leži u sredini južne Finske, kraju hiljadu jezera. Jezero je dugo 135 km a široko od 3 do 29 km, ima površinu od 1,054 km²[1], leži na 78,4 metara nadmorske visine, prosječna mu je dubina 18 a najveća 95.3 metara.[2]
Päijänne je najdublje finsko jezero[2], koje zahvaljujući brojnim pritokama svakih 2,5 godine kompletno izmjeni vode, koje mu istječu rijekom Kymijoki u Finski zaljev.[2]
Srednja visina vode iznosi 78,2 metara, a godišnje varira do 60 centimetara.[2]
Najveći gradovi su Jyväskylä, na sjeveru i Heinola na jugu, uz brojne manje, svi su međusobno povezani brodskim vezama, a kanalom Vääksy i sa Jezerom Vesijärvi i Lahtijem.[1]
Vrlo razvedene obale jezera i brojni otoci obrasli su gustom šumom, koja se intenzivno eksploatira i prevozi jezerom. Duž obala nižu se brojna naselja, a na jugu brojni ljetnikovci.[1]
Na jugu se nalazi istoimeni Nacionalni park formiran 1993., na površini od 14 km².
Helsinki je podzemnim akvaduktom dugim 120 km povezan sa jezerom, zbog pitke vode.[2]
Pogledajte i ove straniceUredi
IzvoriUredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Lake Päijänne” (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/place/Lake-Paijanne. Pristupljeno 08. 10. 2015.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 „Päijänne” (engleski). Kotka Maretarium. http://www.maretarium.fi/mare/4_16_uk.php. Pristupljeno 09. 10. 2015.