Otti Berger
Otti Berger (Zmajevac, 4. 10. 1898 - Koncentracijski logor Auschwitz, 1944), znamenita austrougarska dizajnerica i profesorica na Bauhausovoj školi u njemačkom Dessauu. Ubijena je za vrijeme Holokausta sa ostakom svoje porodice.
| Otti Berger | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 4. 10. 1898. Zmajevac, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | april 1944. (dob: 45) Koncentracijski logor Auschwitz |
| Uzrok smrti | ubijena za vrijeme Holokausta |
| Prebivalište | Zagreb Berlin Zmajevac |
| Nacionalnost | Jugoslavenka |
| Ostala imena | Otilija Berger |
| Etnicitet | Židovka[1] |
| Državljanstvo | Kraljevina Jugoslavija |
| Partner | Ludwig Hilberseimer |
| Roditelji | Lajoš Ljudevit Berger[2] Ida (Kraus) Berger[2] |
Biografija uredi
Otti-Otilija Berger je rođena 4. 10. 1898 u židovskoj porodici iz sela Zmajevac, u Baranji, koje je tada bilo dio Ugarske unutar Austro-Ugarske Monarhije, a današnje Hrvatske. Otti je nakon osnovne škole polazila Umjetničku školu za gospođe i djevojke u Beču u periodu od 1920 do 1921 godine. U zimskom semestru 1921/22, nakon položenog prijemnog ispita, upisala se na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt. Već kao studentica je pokazala zanimanje za tekstil. Na umjetničkoj izložbi prilikom židovskog omladinskog sleta, održane 1922 godine u dvorani Bogoštovne izraelske općine Zagreb, uz Neli Geiger i Rahelu Stein koje su također izlagale tekstil, Otti je izložila nekoliko jastuka u "batik" svili, te je kritika osobito istaknula njen talent za fantastično opremljene lutke. Za cijelog petogodišnjeg studiranja u Zagrebu isticala se njena osobita marljivost i dobar napredak. Do danas ostaje zagonetno zašto Otti nije diplomirala na zagrebačkom Sveučilištu tj. Kraljevskoj akademiji.[1] Sa velikim predznanjem koje je dobila na studiju Kraljevske akademije,[3] 1927 godine upisala se na Bauhausovu školu,[1] gdje je na Tekstilnoj radionici stekla diplomu 1930 godine.[4] Ondje se bavila tekstilom, te je odigrala važnu ulogu u razvoju unapređenju tekstilnog dizajna za primjenu u industriji. Eksperimentirala je s novim materijalima, mješavinom sintetskih vlakana i celofana.[1] Uz sklonost kreativnom eksperimentiranju Otti je posjedovala i pedagoški dar pa ju je Gunta Stölzl imenovala svojom nasljednicom. No njezin odjel je ipak preuzela Lilly Reich, a Otti je ostala predavati na Bauhausu kao suradnica.[4]
Nastanivši se u Berlin za vrijeme Weimarske Republike, Otti je radila s velikim tekstilnim tvornicama diljem Weimarske Republike, Nizozemske, Engleske i poslije Čehoslovačke. Sve su vodeće njemačke tvrtke kupovale dizajn Bauhausa, a neki dizajni, naročito oni Otti, bili su studirani, analizirani i cijenjeni u industriji i desetljećima kasnije. 1930 godine je kao gost izlagala na izložbi "Zemlje" u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Tu je izložila "tekstilne radnje uz reprodukciju saga za dječju sobu iz 1920/30 godine. Znameniti jugoslavenski pisac Stanislav Vinaver je 1931 posjetio Bauhaus i pri tome se susreo sa Otti. Stanislav je po povratku u Kraljevinu Jugoslaviju rekao da je Otti veoma omiljena tamo, te da je gotovo izgubljena sluha sa njime komunicirala pisanjem. Pričala mu je o svom ekstatičnom raspoloženju i o traženju opipljivih značenja putem materije.[1] 1932 godine u Berlinu je otvorila vlastiti Atelje za tekstil, a njezina inovativna rješenja su oduševljavala mnoge. Otti je inače jedina dizajnerica s Bauhausa koja je dobila zaštitu patenta za svoj tekstil. Zbog židovskog je podrijetla dobila zabranu rada u Nacističkoj Njemačkoj, i bila je prisiljena zatvoriti Atelje.[3] Iz sačuvanih pisama koje je pisala u Zagreb Ivani Tomljenović Meller vidljivo je da je Otti napustila Weimarsku Republiku po dolasku nacista na vlast i uspostavi Nacističke Njemačke 1933 godine tj. zatvaranja Bauhausove škole.[1] Nakon zatvaranja škole namjeravala se preseliti u Sjedinjene Američke Države (SAD) na poziv Laszloa Moholy-Nagya,[3] kako bi na Novom Bauhausu u Chicagu preuzela mjesto voditeljice Tekstilnog odjela, no vizu za SAD nažalost nije dobila.[4] 1938 u Londonu je tražila posao.[1] Usamljena i bez prijatelja,[5] posao u Engleskoj nije mogla naći zato što nije govorila engleski, gotovo je bila gluha, a Englezi su je ironično smatrali Njemicom.[6] U pismu Tomljenović Meller najavila je svoj povratak u domovinu. U ljeto 1938 vratila se sa zaručnikom Ludwigom Hilberseimerom u Kraljevinu Jugoslaviju. Te iste godine odlučila je ostati u domovini zbog bolesti majke. Aprilski rat tj. okupacija Kraljevine Jugoslavije zatekla je Otti u rodnom Zmajevcu koje je bilo okupirano od Kraljevine Mađarske 1941 godine. Masovno uhićenje Židova u Zmajevcu se zbilo 27. 4. 1944 godine. Otti je bila odvedena zajedno sa bratom Otonom, polubratom Oskarom i njegovom ženom Elizabetom, isprva u logore na tlu Mađarske, a potom u koncentracijski logor Auschwitz gdje je i ubijena odmah po dolasku. Holokaust je preživio jedino njezin brat Oton.[1]
Ostavština uredi
U Muzeju Bauhausa u Berlinu se čuvaju tri akvarelirana kolaža Otti Berger iz ostavštine Waltera Gropiusa i vuneni sag iz 1929 iz ostavštine Ludwiga Hilberseimera.[1] Osim duha Bauhausa, radovi Otti nose i elemente narodnih nošnji te tkanja tekstila u Baranji. U jednom je intervju i sama, uostalom, izjavila: "Nijemci nemaju osjećaj za boje kao mi na Balkanu.".[3] Zahvaljujući Ivani Tomljenović Meller, zagrebački Muzej za umjetnost i obrt posjeduje dva predloška za tekstil Otti Berger (uzorke za izradu vunenih sagova s foklornim motivima) vjerojatno ranijeg datuma, a Galerija suvremene umjetnosti u Zagrebu posjeduje fragmente pokrivke, presvlake za namještaj od raznobojne vune, umjetne svile i laminiranih niti, nastale 1930 godine u Bauhausu. Posljednji put su u Zagrebu izloženi uzorci dizajna za tekstil Otti Berger u galeriji suvremene umjetnosti 1981 godine na izložbi Bauhausa.[1] Neki od Ottinih umjetničkih tekstila čuvaju se danas na Umjetničkom institutu u Chicagu. Zanimljivo je i da posljednjih godina brojni modni dizajneri izvlače njezine uzorke s Bauhausa, koji i danas izgledaju jednako suvremeno. Tekstil se, inače, proizvodio pod njezinim imenom, bio je označen njezinim inicijalima, malim pisanim slovima "o.b.".[3] Ime Otti Berger nalazi se u svim relevantnim knjigama koje se odnose na tekstilni dizajn, Tkalačku radionicu Bauhausa, ali i ulogu žena u toj školi.[5]
Reference uredi
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Ognjen Kraus, 1996, str. 156, 157, 158, 159
- ↑ 2,0 2,1 Otilija Otti Berger, Stranica svjedočanstva Dolores Ivanuša, Yad Vashem, Godina 27. 12. 2005, Preuzeto 29. 2. 2016
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Patricia Kiš (9. 11. 2012). Zaboravljena hrvatska umjetnica s Bauhausa. Jutarnji list. Preuzeto 20. 10. 2015
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Dizajnerice: kontekst, produkcija, utjecaji 1930 — 1980; Otti Berger. dizajnerice.com. Preuzeto 20. 10. 2015
- ↑ 5,0 5,1 Radovi Instituta za povijest umjetnosti (Izvorni znanstveni rad); Antonija Mlikota; Otti Berger – hrvatska umjetnica iz Tekstilne radionice Bauhausa; stranica 271-282; broj 33, vol. 33, 20. 9. 2009, Zadar.
- ↑ (en) Otti Berger. bauhaus-online.de. Preuzeto 20. 10. 2015
Literatura uredi
- Kraus, Ognjen (1996). Zna li se 1941 - 1945: Antisemitizam. Holokaust. Antifašizam, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-0-2