Domaća otpadna voda predstavlja vodovodsku vodu ili prirodnu vodu približnog kvaliteta koja je upotrebljena za kuvanje, pranje ili sanitarne potrebe u domaćinstvu. Pored mineralnih i organskih materija koje su već bile prisutne u vodi čijom je upotrebom ova otpadna voda i nastala, ona još sadrži i značajne količine humanih ekskrementi, papira, sapuna i drugih sredstava za pranje, otpadaka od hrane, mineralnih otpadaka i velikog broja drugih otpadnih materijala. Najveći deo zagađivača domaće otpadne vode ipak je organskog porekla i, zbog svoje visoke energetske vrednosti, podložan je delovanju saprofitnih mikroorganizama, odnosno mikroorganizmima koji se hrane mrtvim organskim materijalom. Zato je ova otpadna voda podložna mikrobiološkoj razgradnji, odnosno truljenju. Otuda ona može imati vrlo neprijatan miris, na primer na sumporvodonik.

Postrojenje za preradu otpadne vode u Kukshavenu, Nemačka

Za domaće otpadne vode iz čitavog jednog naselja ili grada, sa malim ili nikakvim udelom industrijskih otpadnih voda, i koje sadrže i značajan udeo otpadnih voda iz različitih ustanova i javnih institucija, često se koristi naziv sanitarne otpadne vode.

Ukoliko je za to naselje ili grad karakteristična i razvijena industrijska proizvodnja i ukoliko se i industrijske otpadne vode (uz određeni stepen obrade) ispuštaju u gradsku kanalizacionu mrežu i mešaju sa domaćim, odnosno sanitarnim otpadnim vodama, onda se tako nastala smeša naziva komunalna ili gradska otpadna voda.

Otpadne vode u čijem sastavu dominiraju humani ili životinjski ekskrementi, a koje uglavnom potiču iz nužnika, pisoara, štala i slično, nazivaju se fekalne otpadne vode.

Industrijske otpadne vode uredi

Industrijske otpadne vode obuhvataju sve one otpadne vode koje ne vode neposredno i isključivo poreklo iz domaćinstva. Industrijske otpadne vode nastaju u fabrikama i industrijskim pogonima nakon upotrebe vode u procesu proizvodnje. Osnovna karakteristika ove grupe otpadnih voda je veoma velika raznovrsnost sastava.[1]

Atmosferske vode uredi

Atmosferske (kišne) vode se pojavljuju povremeno za vreme padavina ili pri topljenju snega i koje najčešće nisu značajnije zagađene. One, međutim, u toku relativno kratkog vremenskog perioda, i ukoliko se radi o takozvanom kombinovanom kanalizacionom sistemu, mogu predstavljati veliko hidrauličko opterećenje za kanalizacionu mrežu i samo postrojenje za obradu komunalnih otpadnih voda.

Jedine zagađujuće materije ove vrste voda su inertne, mineralne materije (prašina, pesak, i slično), a u određenim periodima godine i suvo lišće, te se one najčešće mogu bez ikakve prethodne obrade ispuštati direktno u prijemne vodotoke.[1]

Kada je reč o atmosferskim vodama sa lokacija pojedinih industrijskih preduzeća, pokazalo se da one mogu biti značajnije zagađene i to uglavnom istim zagađujućim materijama kao i industrijske otpadne vode tih istih preduzeća. Ovakve kišne vode moraju se podvrgnuti određenom stepenu obrade pre ispuštanja u vodotokove.

Sistemi za obradu otpadnih voda uredi

Osnovni cilj obrade svake otpadne vode je njeno što potpunije oslobađanje od neželjenih komponenti – zagađivača, što se ostvaruje primenom jednog ili više osnovnih procesa obrade.[2][3][4] Jedan ili više osnovnih procesa koji se koriste za ostvarenje određenog efekta obrade, čine liniju obrade. Više linija obrade čine sistem obrade, odnosno sistem za obnavljanje kvaliteta vode.[5][6]

Parametri zagađenosti otpadnih voda uredi

Glavni članci: BPK i HPK

Parametri koji se koriste za određivanje sadržaja organskih materija u otpadnim vodama su:

  • biohemijska potreba kiseonika (BPK)
  • hemijska potreba kiseonika (HPK)
  • ukupan organski ugljenik (TOC)

Direktive Evropska unije iz oblasti zaštite voda uredi

Direktive Evropska unije iz oblasti zaštite voda su:[7]

  • Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EC
  • Direktiva 91/271/EEC o prečišćavanju komunalnih otpadnih voda i njena dopuna Direktiva 98/15/EC
  • Direktiva 91/676/EEC o zaštiti voda od zagađivanja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora
  • Direktiva 86/278/EEC o zaštiti životne sredine, a posebno zemljišta pri korišćenju kanalizacionog mulja u *poljoprivredi
  • Direktiva 76/464/EEC o graničnim vrednostima za ispuštanje opasnih supstanci u vode
  • Direktiva 80/68/EEC o zaštiti podzemnih voda od zagađivanja
  • Direktiva 96/61/EEC o integralnom sprečavanju i kontroli zagađivanja

Literatura uredi

  1. 1,0 1,1 Zagađenje i tretman otpadnih voda. Beograd: Viša politehnička škola. 
  2. Tehnologija pripreme vode za piće. Beograd: Viša politehnička škola. 
  3. Beychok, Milton R. (1967). Aqueous Wastes from Petroleum and Petrochemical Plants (1st izd.). John Wiley & Sons. LCCN 67019834. 
  4. Tchobanoglous, G., Burton, F.L., and Stensel, H.D. (2003). Wastewater Engineering (Treatment Disposal Reuse) / Metcalf & Eddy, Inc. (4th izd.). McGraw-Hill Book Company. ISBN 0-07-041878-0. 
  5. L.Knežić, J.Baras, N.Blagojević i M.Mitrović (1980). Obrada otpadnih voda, I deo, Mehanički i fizičko-hemijski postupci. Beograd: Savez hemičara i tehnologa Srbije. 
  6. J.Baras, I.Brković-Popović, L.Knežić, M.Popović i N.Blagojević (1979). Obrada otpadnih voda, II deo, Biološka obrada. Beograd: Savez hemičara i tehnologa Srbije. 
  7. „Voda 2006“, Zbornik radova, 35. godišnje konferencije o aktuelnim problemima korišćenja i zaštite voda, Zlatibor, 2006.