Oružane snage Japana

Oružane snage Japana ili Japanske obrambene snage (skraćeno JSDF) (engl. Japan Self-Defense Forces) su oružane snage Japana utemeljene nakon Drugog svjetskog rata. Utemeljene su i tijekom Hladnog rata razvijane samo kao obrambene snage, sa zabranom koju su postavile SAD za vojno djelovanja izvan teritorija Japana. Posljednjih par godina, Oružane snage Japana sudjeluju u međunarodnim mirovnim misijama.

Oružane snage Japana Japan Self-Defense Forces
Utemeljena	nakon Drugog svjetskog rata
Sadašnji ustroj	1954.
Grane	JGSDF (Kopnena vojska) JMSDF (Mornarica) JASDF (Zračne snage)
Vodstvo
Ministar obrane	Itsunori Onodera
Minimalna starost	18 godina

Osoblje i organizacija

Oružane snage Japana su 2005. brojile 239.430 vojnog osoblja od čega se 147.737 nalazi u Japanskoj kopnenoj vojsci, 44.327 u Japanskoj mornarici, 45.517 u Japanskim zračnim snagama i 1.849 u združenom stožeru. U rezervi se nalazi 57.899 vojnika.

Komanda

Operativno

• Japanski premijer
  • Japanski ministar obrane
    • Zamjenik ministra obrane
      • Načelnik združenog stožera

Administrativno

• Ministar obrane
  • Zamjenik ministra obrane
    • Grana načelnika stožera

Vojne grane

• Japanska kopnena vojska (JGSDF) (Japan Ground Self-Defense Force)
• Japanska ratna mornarica (JMSDF) (Japan Maritime Self-Defense Force)
• Japansko ratno zrakoplovstvo (JASDF) (Japan Air Self-Defense Force)

Vojne jedinice

• Pet armija,
• Pet mornaričkih distrikta, i
• Tri zračno obrambene jedinice.

Obrambena politika

Ministarstvo obrane

Osnovna politika nacionalne obrane Japana propisuje sljedeća pravila:

1. Održavanje isključivo obrambeno-orijentirane politike.
2. Izbjegavanje postajanjna jedne od vodećih oružanih snaga koje bi mogle predstavljati prijetnju svjetskoj sigurnosti.
3. Uzdržavanje od razvoja nuklearnog oružja, i odbijanje posjedovanja nuklearnog otpada na teritoriju Japana.
4. Osiguravanje civilne kontrole nad vojskom.
5. Osiguravanje sigurnosnih aranžmana sa Sjedinjenim Američkim Državama.
6. Izgradnja obrambenih sposobnosti u umjerenim granicama.

Japanski vojni proračun treba održavati na 3% od okupnog japanskog proračuna. Oko 50% tog budžeta se troši na osoblje a ostatak je podjeljen nabavku materijala, oružja, razvoj oružja itd. Razmišljajući o eventualnim tenzijama oko pravnog legaliteta u vojsci, pojedine riječi kao što je puška "Nihongo3", koja se tiče vojske ili oružanih snaga, i termini "vojska", "armija", "mornarica", "avijacija" se nikada ne koriste u službenoj upotrebi OSJ.

Članak 9.

U teoriji, ponovno naoružavanje Japana je zabranjeno člankom 9. japanskog ustava koji kaže: "Narod Japana se zauvijek odriče rata kao suverenog prava naroda i prijetnje silom ili upotrebom sile kao sredstva za riješavanje međunarodnih sporova", ali se također izjašnjava, "kopnene, pomorske, i zračne snage, kao i drugi ratni potencijali nikada neće biti razvijani." U praksi međutim, japanski parlament, člankom 41. ustava koji se definira "najvećim organom državne vlasti", osniva Obrambeno-oružane snage 1954. godine. Zbog ustavne debate u vezi oružanih snaga, svaki pokušaj povećanja oružanih snaga i njenih mogućnosti kao i budžeta može biti izuzetno sporno. Tako OSJ imaju veoma ograničene mogućnosti za djelovanje izvan zemlje, nedostatak mogućnosti dužeg operativnog dosega kao što je dalekometna raketa zemlja-zemlja, zračno nadopunjavanje goriva, marinci, amfibijske jedinice, i velike zalihe municije. Pravila vođenja borbe su striktno definirane aktom Obrambeno-oružanih snaga 1954. godine.

Nedavne reforme i razvoj

Raketa "A SM-3" lansirana sa brodaJDS Kongo

Nakon što je Sjeverna Koreja izvršila probno lansiranje balističkog projektila Taepodong-1 preko japanskog zračnog prostora u augustu 1998., naknadni testovi Sjeverne Koreje kao i druga pitanja koja doprinose razvoju napetosti između dvije zemlje doveli su do povećanog interesa Japana za razvoj antibalističkog obrambenog sistema (PBO). Japan je u procesu implementacije multikombiniranog PBO sistema sastavljenog od nadograđenog Aegis vozila i raketnog sistema Patriot PAC-3. Zakonodavstvo koja će omogućiti vlastima odobrenje za obaranje dolazećih balističkih projektila se također razmatra. U decembru 2004. godine, Japan i Sjedinjene Američke Države su potpisale memorandum o razumijevanju stvaranja općeg okvira saradnje za zajednički razvoj PBO sistema.

U novembru 2005. godine, predložene ustavne izmjene će formirati kabinet na nivou ministarstva obrane ne odstupajući od stare klauzule o nenanapadanju. Pod predloženim izmjenama, OSJ formalno se naziva vojnim snagama po prvi put od vremena osnivanja. Novi prijedlog teksta je "Kako bi se osigurali mir i nezavisnost naše zemlje, kao i sigurnost države i ljudi, vojne snage za samoobranu će se održavati sa premijerom vlade kao vrhovnim zapovjednikom." Amandman u posljednih nekoliko godina dobija sve više javne podrške. Dana 8. juna 2006. godine japanska vlada je odobrila nacrt zakona o transformisanju agnecije za obranu u ministarstvo obrane. Odluku je odobrio parlament u decembru iste godine.

Japanski vojnik sa spravom za noćno osmatranje

Japan je također produbio svoje sigurnosne i vojne veze sa Australijom i njihove vođe razgovaraju o formiranju vojnog pakta sličnog NATO-u.

Vanjske veze

Oružane snage Japana na Wikimedijinoj ostavi

• Japansko ministarstvo obrane