Opsada Kraljeva (1941)

Opsada Kraljeva od strane srpskih ustanika (partizana i četnika) je trajala čitav oktobar 1941. godine, tokom ustanka u okupiranoj Srbiji.

Nemački vojnici izvlače svog ranjenika, posle borbi u okolini Kraljeva, oktobra 1941.

Kraljevo je bilo pod blokadom partizansko-četničkih snaga kojima je rukovodio zajednički Operativni štab za napad na Kraljevo. u borbama kod Kraljeva je sudelovalo 23 partizanske i 19 četničkih četa, sa ukupno oko 4.000 boraca.[1] Ustaničke snage su, oktobra 1941, više puta bezuspešno napadale nemački garnizon u Kraljevu.[2]

Prvih dana opsade Nemci su uhapsili nekoliko hiljada Kraljevčana, koje su držali kao taoce. U sklopu protiv meru za opsadu grada, Nemci su samo 14. oktobra streljali su 1.736 muškaraca i 19 žena u gradu.

Tok borbi uredi

 
Takovski partizanski bataljon, nakon prijema oružja iz užičke fabrike, vozom kreće na položaj, oktobra 1941.

4. oktobra 1941. godine, u Čačku je, na osnovu sporazuma između Vrhovnog štaba NOP odreda Jugoslavije i Draže Mihailovića, formiran zajednički partizansko-četnički Operativni štab, radi rukovođenja borbama za oslobođenje Kraljeva. Pod njegovom komandom bile su sve partizanske i četničke jedinice angažovane u napadu na Kraljevo.[3] Partizansko-četnički operativni štab za napad na Kraljevo sačinjavali su sa partizanske strane Ratko Mitrović i Momčilo Radosavljević, a sa četničke Radoslav Đurić i Jovan V. Deroko.[1]

Istog dana je sačinjen i plan napada na Kraljevo.

Prvi napad na Kraljevo uredi

 
Trnavski bataljon Čačanskog partizanskog odreda polazi na opsadu Kraljeva, oktobra 1941.

U noći između 10. i 11 oktobra, ustaničke snage izvršile su snažni napad na utvrđeni nemački garnizon u Kraljevu. Glavni napad izvršen je duž komunikacije Čačak - Kraljevo i Raška - Kraljevo. Napad su izvršile jedinice Dragačevskog i jedna četa Ljubićkog bataljona Čačanskog partizanskog odreda, 2. Čibukovačka i Dedevačka četa Kraljevačkog NOP odreda i Jelički četnički odred. Napad na Kraljevo nije uspeo. U toku sledeće noći ponovljen je napad na Kraljevo, uglavnom istim snagama i u istom rasporedu kao prethodne noći, ali ni ovaj napad nije uspeo, iako je jedan vod 3. dragačevskog bataljona Čačanskog NOP odreda uspeo da se probije do centra grada, gde je ubio jednog nemačkog oficira, posle čega se, kao i ostale jedinice, povukao.[3]

Drugi napad na Kraljevo uredi

14. oktobra, Nemci su pohapsili oko 400 radnika i službenika železničkog čvora u Kraljevu i zatvorili ih u lokomotivsku halu Fabrike vagona. U noći 14/15. oktobra, delovi Čačanskog i Kraljevačkog NOP odreda i četničke jedinice izvele su još jedan napad na Kraljevo, kome je prethodila snažna artiljerijska priprema sa položaja na Ružića brdu i Sirči. Ni ovaj napad nije uspeo, mada su pojedini delovi Čačanskog odreda (na pravcu od Poljoprivredne škole) prodrli duboko u odbrambeni raspored nemačkih snaga.[3]

Nemački masakr civila uredi

Glavni članak: Masakr u Kraljevu
 
Nemački masakr civila u Kraljevu, oktobra 1941.

Kao odgovor na opsadu, pripadnici Vermahta su u više navrata vršili masovna streljanja civila u gradu, kako bi se terorom deblokirao grad (vidi Masakr u Kraljevu). Prema nemačkim izveštajima samo u toku 15. i 16. oktobra u krugu Fabrike vagona streljano je 1.736 muškaraca i žena.[3]

Treći napad na Kraljevo uredi

U noći između 31. oktobra i 1. novembra, Čačanski i Kraljevački NOP odred, Rudarska četa Kopaoničkog NOP odreda i četničke jedinice izvršile su poslednji napad na Kraljevo. Napad je izveden nešto slabijim pešadijskim snagama i istim pravcem kao i prethodni napadi. Mada su ustanički tenkovi, praćeni bombaškim grupama, prodrli duboko u grad, i ovaj napad je odbijen. Sledeći dan, Draža Mihailović je, sukladno tajnoj ponudi Nemcima (vidi sastanak u Divcima), izdao naređenje o povlačenju četničkih jedinica sa položaja kod Kraljeva, što je rezultiralo i povlačenjem partizana ka Čačku i Užicu.[3]

Posledice uredi

Opsada grada je okončana neuspehom ustanika, odnosno pobedom nemačkih okupacionih snaga koje su držale grad.

Ubrzo nakon neuspele opsada Kraljeva dolazi do četničko-partizanskog sukoba i sloma ustanka u Srbiji.

Izvori uredi

Vidi još uredi