Operacija Medački džep

Operacija Medački džep bila je kratkotrajna vojna operacija od 9. do 17.9. 1993. u kojoj je Hrvatska vojska (HV) pokušala vratiti teritorij Republike Srpske Krajine (RSK) u okolici Gospića natrag pod vlast Hrvatske. Taj džep nalazio se u selu Medak. Uz Operaciju Maslenicu, ovo je jedina bitka koja se je 1993. vodila u sklopu Rata u Hrvatskoj.

Operacija Medački džep
Segment Rat u Hrvatskoj

karta Operacije Medački džep
Datum 9.–17. 9. 1993.
Lokacija jug Gospića
Ishod status quo
UN osigurava područje
Sukobljene strane
 Hrvatska  Republika Srpska Krajina
Komandanti i vođe
Hrvatska Janko Bobetko
Hrvatska Petar Stipetić
Hrvatska Rahim Ademi
Hrvatska Mirko Norac
Republika Srpska Krajina Mile Novaković
Snage
2.500 vojnika 800 vojnika
Žrtve i gubici
10 poginulih vojnika 59 poginulih vojnika
23 poginulih civila

Hrvatska ofenziva zauzela je džep oko Medaka te protjerala srpske snage nakon nekoliko dana borbe, te je bitka bila taktička pobjeda hrvatske strane, ali je operacija opterećena ratnim zločinima protiv srpskih civila te kratkotrajnim okršajem sa mirotvornim snaga UNPROFOR-a, zbog čega se nakon međunarodnog pritiska HV povukao natrag na prethodnu liniju primirja. Kanadske mirotovorne snage UNPROFOR-a naveli su da je stiglo i do oružanog okršaja sa HV-om: neki navode da je okršaj bio značajan, drugi da je bio zanemariv. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) kasnije je optužio trojicu činovnika HV-a te predao predmet hrvatskim vlastima, gdje je jedan od njih, Mirko Norac, osuđen.

Tok vojne operacije uredi

Rat u Hrvatskoj privremeno je prekinut mirovnim sporazumom 1992., nakon čega je UNPROFOR razmiješten po području pod srpskom kontrolom kako bi nadzirao mirnu reintegraciju područja pod hrvatsku vlast i povratak izbjeglica. Usprkos primirju, javljali su se okršaji između Hrvatske vojske (HV) i Srpske vojske Krajine (SVK). Medački džep sastojao se od nekoliko sela koja su formirala udubinu koja prodire u hrvatski teritorij.[1] Džep je bio četiri do pet kilometara širok i pet do šest kilometara dug te je u njemu živjelo oko 400 ljudi.[2]

9.9. 1993. u 6:00 ujutro HV je napao to područje. Bitka je započela paljbom topništva, tenkova i minobacača, nakon čega su vojnici ušli u to područje sa sjeveroistoka. Srpska obrana se brzo raspala te je HV zauzeo Divoselo, Čitluk, Donje Selo i okružna sela. 10.9. HV je držao teritorij pod potpunom kontrolom. Neki su procjenjivali da je bitka pokrenuta kao odgovor na bombardiranje Gospića, želje za povratak teritorija pod hrvatsku kontrolu ili kao test za daljnje operacija HV-a. Vojnici SVK-a su se većinom povukli.[1]

Nakon preuzimanja kontrole, očevici su svjedočili kako su vidjeli pripadnike HV-a kako pale kuće i kradu stoku i traktore. Dio stoke je ubijen.[3] Svjedoci su i opisivali zločine protiv života srpskih civila u selima: prema jednom svjedočenju, iz kuće je izvedena žena i strijeljana, dok je u drugoj kući ubijena slijepa 83-godišnja starica. U neke kuće su bačene granate.[3] Deset do petnaest vojnika HV-a otvorilo je vatru na trojicu vojnika SVK-a u privatnom vozilu, njihova tijela odvela do jedne kuće te ih zapalila. U nekoliko leševa odrezani su prsti[3] dok su neki nađeni nabijeni na kolac.[4]

U jednog septičkoj jami u okolici Gospića pronađeno je 11 tijela srpskih žrtava. Nakon ekshumacije i DNA analize, utvrđeno je da su 6 tijela porijeklom iz Medačkog džepa.[5]

Nakon vojne operacije, sa područja RSK otvorena je topnička paljba na Karlovac i napad projektilom na Zagreb.[3] Hrvatske vlasti su potom pokrenule pregovore sa činovnicima RSK te su se dogovorili o povlačenju na linije razgraničenja prije operacije. 15.9. u 12:00 potpisano je primirje.[6] Povlačenje HV-a počelo je 15.9. dok su snage UNPROFOR-a preuzele teritorij. Međutim, 16.9. UNPROFOR je primjetio na desetke eksplozija sa područja pod kontrolom HV-a, te ga optužio za etničko čišćenje džepa prije predaje UN-u. Zabilježeno je stotine spaljenih ili uništenih kuća. Odgovor HV-a je bio da se radi o detonaciji mina i skladišta skrivenog oružja SVK po barakama kako bi to područje bilo sigurno.[3] Neki procjenjuju da je HV provodio politiku "spaljene zemlje".[7][8]

Naposlijetku se HV povukao 17.9. u 18:00 sati.[6]

Odjek uredi

Zabilježeno je 59 poginulih vojnika i 23 poginula civila na srpskoj strani tijekom vojne operacije. Od 18 leševa na kojima je provedena autopsija, šestero je poginulo nakon 14.9. Ipak, pregledom tih 18 leševa, patolog Dr. Robert Kirschner je izjavio da ima nedovoljno dokaza da se dokumentira i dokaže obrazac izvansudskih egzekucija.[3] Povjerenstvo Ujedinjenih naroda dobilo je zadatak istražiti ovaj slučaj. Prema zaključku izvještaja, "nije bilo dovoljno dokaza za neosporno utvrđivanje obrasca namjernog ubijanja civila prema naređenju hrvatskih zapovjednika", ali je bilo "jasnog, očitog i nadmoćnog dokaza za utvrđivanje obrasca namjernog i bezobzirnog razaranja imovine".[9] Objašnjenje hrvatske strane za smrt dvoje starica - jedna je navodno ubijena jer je upravljala protuzračnom obranom a druga se sama navodno ubila granatom radije nego da je uhite - je ocijenjeno manjkavim.[7] I istraga koju je provela srpska strana ocijenjena je nezadovoljavajućom od izvještaja UN-a zbog neprofesionalnosti i korupcije.[7]

Službeni podaci MORH-a govore o ukupno 10 poginulih i 84 ranjena pripadnika HV-a i policije za vrijeme operacije.[10]

2002., u Winnipegu su odlikovani pripadnici kanadskog UNPROFOR-a kao sudionici u "najvećoj bitci kanadske vojske nakon Korejskog rata", ali je hrvatska strana osporila, navodeći kako nijedan kanadski mirotvorac nije ubijen, niti je ijedan hrvatski vojnik ubijen od Kanađana, niti je međunarodna zajednica zatražila odmazdu za napad na mirovne snage.[10] 11.10. hrvatska izjava UN-u u Ženevi je sadržavala izjavu da nije bilo kršenja običaja ratovanja tijekom Operacije Medački džep.[3] Položaj Hrvatske u međunarodnoj zajednici je dodatno poljuljan i otežan time što se u isto vrijeme vodio hrvatsko-bošnjački sukob u ratu u Bosni i Hercegovini, koji su mnogi interpretirali kao pokušaj hrvatskog iredentizma na račun Hercegovine.[11] Međunarodna zajednica je zamolila vladu u Zagrebu da se povuče na prvotne položaje prije operacije Medački džep,[12] što je na kraju i odobreno.

2013., udruga Documenta se usprotivila najavi tadašnjeg hrvatskog Ministra branitelja Predraga Matića o prijedlogu izmjene Zakona o odlikovanjima i priznanjima kako bi se ustrojavala i medalja Medački džep.[5]

Suđenja uredi

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je 2002. podignuo optužnicu protiv trojice činovnika HV-a. To su bili Janko Bobetko, Rahim Ademi i Mirko Norac. Optužnica ih je teretila za zločin protiv čovječnosti i kršenje običaja ratovanja zbog progona, ubojstva, pljačke i bezobzirnog razaranja. Optužnica je teretila Bobetka za smrt 100 osoba, od toga 29 civila i 71 vojnika, te uništavanje 164 kuće.[6]

Bobetko je tada bio načelnik generalštaba HV-a, ali je zbog bolesti i poodmakle dobi umro prije nego što je prebačen u Haag.[13]

Ademi je bio na položaju vršioca dužnosti zapovjednika Zbornog podrucja Gospić, u činu brigadira. Na prvom pojavljivanju u Haagu izjasnio se da nije kriv ni po jednoj točki optužbe. Njegov slučaj prebačen je hrvatskom pravosuđu, gdje je oslobođen svih tužbi jer je imao suženu zapovjednu odgovornost.[14]

Mirko Norac također je prebačen hrvatskom pravosuđu. Tamo je osuđen na sedam godina zatvora zbog ubojstva civila.[14]

2012., hrvatska policija uhitila je još petoricu osoba u Zagrebu, Gospiću, Bjelovaru i Selcu zbog sumnje za ratni zločin.[15] 2014., prilikom sudskog postupka na zagrebačkom županijskom sudu, jedan je optuženik priznao ubojstvo starice u Medačkom džepu.[16]

Bilješke uredi

Reference uredi

Knjige
  • Clark, Roger Stenson; Sann, Madeleine (2003). The Prosecution of International Crimes: A Critical Study of the International Tribunal for the Former Yugoslavia. Transaction Publishers. ISBN 9780765805270. 
  • Goldstein, Ivo (2010). Dvadeset godina samostalne Hrvatske. Novi Liber. ISBN 9789533250014. 
Vijesti
Ostali izvori