Operacija Istra

Operacija Istra (nem. Istrien) je bila ofanziva Vermahta na područje Istre, koja je usledila neposredno nakon kapitulacije Italije.

Njemačka ofanziva u Istri oktobra 1943.

Operaciju Istra preduzeo je nemački 2. SS oklopni korpus počev od 25. septembra 1943. u sklopu Operacije Ahze, po naređenju štaba Armijske grupe B, sa ciljem likvidacije partizanskih snaga u neposrednom tršćanskom zaleđu i Istri.

Nakon operacije Istra usledila je Operacija Wolkenbruch, pa su obe u narodu poznate pod nazivom Oktobarska ofanziva ili Romelova ofanziva.[1]

Pozadina uredi

Najopasnije područje za nas jeste Istra. Ne znamo ništa o sudbini italijanskih snaga na tom prostoru. Primetili smo da je Titu ovo područje najvažnije.[2]

– Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. septembra 1943.

Obezbeđenje ovog područja Nemci su smatrali neophopnim preduslovom za odbranu granica Rajha. Nemački 2. SS oklopni korpus protiv sebe je imao snage Operativnog štaba za Istru, odnosno dve brigade i dva partizanska odreda. Snage Vermahta posedovale nesrazmernu brojčanu i tehničku nadmoć (raspolagale su sa 30.000 ljudi i 95 tenkova, 41 jurišnih topova, 26 oklopnih lovaca (nem. Panzerjäger), i 6 teških samohodnih topova.

Suprotstavljene snage uredi

Osovina uredi

Ukupno 30.000 ljudi i 95 tenkova, 41 jurišnih topova, 26 oklopnih lovaca (nem. panzerjäger), i 6 teških samohodnih topova.

NOVJ uredi

Ukupno 10.000[3] do 15.000[4] boraca.

Tok operacije uredi

Hitler izdao zapovest da se pod svaku cenu uništi slovenački komunistički ustanički pokret u Istri. Svaki ustanik, bez obzira koje nacionalnosti, ima da se na licu mesta strelja.[2]

– Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 22. septembra 1943.

Budući da se radilo o novoformiranim partizanskim jedinicama bez borbenog iskustva, Nemci su u roku od dva dana uspeli da razbiju glavne istarske partizanske jedinice. Do 1. oktobra trajale su nemačke akcije čišćenja terena, a zatim je tižište dejstava preneto na Gorski kotar, gde se na udaru našla 13. primorsko-goranska divizija. Prema nemačkim izveštajima, partizanske snage imale su 4.096 i 6.850 zarobljenih. Prema procenama jugoslovenskih autora, snage Operativnog štaba za Istru pretrpele su veoma teške gubitke od oko 2.000 poginulih. Pored toga, Nemci su ubili i oko 2.000 civila.

Nakon ove operacije, 2. SS oklopni korpus počev od 21. oktobra izveo je operaciju protiv jedinica Sedmog korpusa NOVJ i u zahvatu komunikacija Trst - Ljubljana. Počev od 13. novembra, korpus je delom snaga otpočeo operaciju Traufe u zahvatu doline Soče protiv jedinica Devetog slovenačkog korpusa NOVJ. Ove operacije poznate su pod zajedničkim nazivom „Romelova ofanziva“, budući da je Ervin Romel u tom periodu bio komandant Armijske grupe B.

Ljudstvo razbijenih istarskih jedinica delom se probilo u Gorski kotar, gde je uključeno u jedinice Trinaeste divizije NOVJ, a delom se pasiviziralo. Tokom narednih nedelja rukovodstvo NOP-a u Istri uspelo je obnoviti borbene jedinice u manjem obimu, tako da je krajem novembra raspolagalo sa 13 četa jačine od 15 do 50 boraca. Otpor u Istri sistematski je jačao, tako da je, pored više hiljada boraca koji su pristupili jedinicama u Lici i Gorskom Kotaru, u julu 1944. Operativni štab za Istru raspolagao sa 4.864 borca pa je u avgustu 1944. formirana 43. istarska divizija sa tri brigade.

Literatura uredi

Reference uredi

Vanjske veze uredi