Operacija Jesenji pljusak

(Preusmjereno sa stranice Operacija Herbstgewitter)

Operacija Jesenja oluja (njem. Herbstgewitter) je bila vojna operacija Vermahta protiv partizana u oblasti Dalmacije u jesen i zimu 1943. Odvijala se u nekoliko faza. Jesenja oluja I je započela 23. oktobra 1943. godine. Jesenja oluja II je vođena je od 20. do 27. decembra 1943. godine. Nakon toga je operacija produžena pod nazivom Morgenwind (»Jutarnji vetar«).

Nemci na Jadranu u jesen 1943.
Partizanska mornarica na Jadranu.

Operacija »Jesenja oluja« je vođena za zauzimanje grupe južnodalmatiniskih ostrva: Korčule, Mljeta, Hvara, Brača i Šolte, a koja su branili defovi 26. NOU divizije. Cilj operacije je bio da se zauzimanjem ovih ostrva obezbedi deo jadranske obale na odseku Split — Dubrovnik od eventualnog savezničkog iskrcavano a u sadejstvu sa jedinicama NOVJ.

Ova operacija je bila dio šeste neprijateljske ofanzive.

Planovi uredi

Cilj operacije „Herbstgewitter I" bio je zauzimanje poluostrva Pelješca. Komandovanje operacijom je imala SS-div. „Princ Eugen". Snage koje će izvoditi operacije: 2 ojačana bataljona. Vreme izvođenja operacije: 22—25. 10.[1][2]

Komanda 5. SS-brdskog korpusa izdala je 13. decembra 1943. zapovest kojom je predviđeno da se izvrši iskrcavanje na Korčulu 16. decembra pod šifrom »Hsrbstgevitar II«, na Mljet 24. decembra 1943. pod šifrom »Herbstgeviter III«, na Hvar 3. januara 1944. pod šifrom »Herbstgeviter IV«, na Brač 9. januara pod šifrom »Herbstgevitar V« i na ostrvo Šoltu, takođe 9. januara, pod šifrom »Herbstgevitar VI«.[3]

U operaciji je, prema navedenoj zapovesti, predviđeno učešće sledećih jedinica: 750. puk 118. lovačke diviziije sa 3 bataljona, Brdski artiljerijski divizion 668 ap, 1 inž. četa 118. inžb, 2 voda 118. paač, 5 oklopnih automobila 1. č 105. SS tb, 2 baterije 7. SS paad, Bataljon obalskih lovaca »Brandenburg«, 1. bat. 738. puka 118. lovačke divizije, mornarički delovi (2 skele, 8 borbenih čamaca, 2 torpedna čamca, krstarica »Cattaro«, 1 topovnjača, 1 parobrod) i vazduho-plovstvo: 1 avio-izviđačka eskadrila, 1 eskadrila jurišnih bombardera »štuka« i 1 lovačka eskadrila.[3]

Tok operacije uredi

Operacija je počela 23. oktobra 1943. sa dva ojačana bataljona 7. SS divizije. Njihov zadatak bio je da prepadom zauzmu Pelješac na kome se nalazila 13. dalmatinska brigada, dok su drugi delovi 7. SS divizije istovremeno operacijom Landsturm imali zadatak da zauzmu susedne položaje na kopnu. Međutim, nakon početnog uspeha napredovanje je zaustavljeno snažnim otporom partizana. Usled važnosti ovog položaja, obe strane su dovele pojačanja. Kad je u Crnoj Gori, izvršena smena 118. lovačke divizije novopristiglom 181. pešadijskom, snage 118. lovačke počev od 1. novembra uvedene su po delovima u napad u sklopu operacija Landsturm i Herbstgewitter. Pristizanje 264. pešadijske divizije u severnu i srednju Dalmaciju počev od poslednjih dana oktobra omogućilo je oslobađanje delova 114. lovačke divizije za operaciju Haifisch, i preostalih delova 7. SS divizije za operacije Landsturm i Herbstgewitter. Tako se 13. novembra na Pelješcu našao ceo 2. (14.) SS puk sa trećim bataljonom 1. (13.) SS puka (borbena grupa Smidhuber), i 750. lovački puk, svi sa odgovarajućim artiljerijskim i drugim pripadnim delovima divizija[4][5]. Sa druge strane, Osmi dalmatinski korpus pojačao je odbranu Pelješca Prvom dalmatinskom brigadom.

Usled sve veće koncentracije i rastućeg pritiska Nemaca, Osmi korpus bio je prinuđen da nakon tri nedelje, 13. novembra odustane od odbrane Pelješca, koji je evakuisan. Trinaesta dalmatinska brigada prebacila se na Korčulu, a Prva dalmatinska na kopno, u Podbiokovlje, gde je još trajala operacija Landsturm. Prema izveštaju komande Petog SS korpusa komandi Druge oklopne armije od 17. novembra, Nemci su u borbama na Pelješcu imali 348 izbačenih iz stroja (7 oficira, 26 podoficira i 315 vojnika)[6][7]. Trinaesta dalmatinska pretrpela je gubitke od 45 mrtvih i 185 ranjenih[8], dok je Prva dalmatinska imala 29 poginulih[9]. Pelješac je posednut od 750 lovačkog puka, koji je otpočeo pripreme za napad na Korčulu (Herbstgewitter II). Nemci su, prema sopstvenom izveštaju, imali 52 mrtva (3 oficira i 7 podoficira), 264 ranjena (3 oficira i 18 podoficira) i 32 nestala (1 oficir i 1 podoficir).[10]

Ni dalja iskrcavanja nisu tekla po planu usled otpora i teškoća u prebacivanju jedinica i materijala, pa je tako iskrcavanje na Korčulu izvršeno 22. decembra 1943, na Mljet — 30/31. decembra 1943, na Hvar — 21. januara 1944, na Brač nešto ranije, 31. decembra 1943. na 1. januar 1944, i na ostrvo Šoltu — 13. januara 1944. godine.[11]

U međuvremenu, akcija na Brač dobila je novu šifru operacija Morgenvind (»Morgenwind« — »Jutarnji vetar«), a na ostrvo Šoltu — operacija Morgenvind II, mada su je nazivali i operacija »Šolta« (Unternehmen Šolta).[11]

Izvori uredi

  1. T313 roll 193: str. 7453682–3
  2. ZBORNIK NOR-A XII/3 1985: str. dok. 155
  3. 3,0 3,1 T313 roll 193: str. 7453762–7
  4. NAW T313 roll 485: str. 360
  5. NOB U DALMACIJI, ZBORNIK 9 1985: str. 725
  6. NAW T313 roll 485: str. 324
  7. NOB U DALMACIJI, ZBORNIK 9 1985: str. 736
  8. Ferenca 1975: str. 31
  9. Novović, Petković 1985
  10. Izveštaj 5. SS korpusa od 16.11.1943, arhivska oznaka T313, roll 485, frame 324
  11. 11,0 11,1 Naređenje Komande 2. oklopne armije od 1. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za sprovođenje operacije »Valdrauš«

Literatura uredi

Vidi još uredi

Vanjske veze uredi