Operacija Forstrat

Operacija Šumar (nem. Forstrat) je bila nemačka akcija pretrage doline Ibra, radi hvatanja četničkog vođe Draže Mihailovića, koji se tada sa svojim štabom skrivao na planini Goliji.

Pozadina uredi

Oko 9. aprila 1942. godine Draža Mihailović je stigao sa svojim štabom na Goliju, gde je očekivao britansku isporuku. Naredbom generala Badera od 10. aprila 1942. godine svi legalizovani četnici, Mihailovićevi i Pećančevi, stavljeni su pod komandu nemačkih posadnih divizija, kako bi ih bliže kontrolisali.[1] Kad su Nemci doznali iz srpskih izvora da se Mihailović krije na Goliji, 13. aprila šalju jedan delove 739. puka iz 717. divizije da ga uhvate, ali se on 14. aprila povlači na jug. Gonjenje je obustavljeno 17. aprila posle saznanja da je Draža Mihailović prešao u italijansku okupacionu zonu. Dva dana potom, on se vraća na Goliju.[1]

Nedić je lično potpisao naredbu za napad na Goliju radi rasturanja pobunjeničkih četa. Napad će izvesti Nemci, Ljotićevci i Nedićeve trupe sa četiri strane. Napad će voditi nemački potpukovnik Frike. Povućićemo se i javiti se docnije. Molim bacite pamflete u okrugu Raška, Ivanjica, Čačak napadajući izdajnički rad Nedića i bombardujte Goliju i Novi Pazar sledećih noći. Đeneral Mihailović.[2]

– Telegram Draže Mihailovića Pretsedniku jugoslovenske Vlade od 28. aprila 1942. godine

30. aprila nemački general Bader upozorava da Mihailović hoće da preotme četnike verne vladi:

Znaci i izveštaji govore o tome da Mihailović hoće da privuče četnike verne Vladi. One koji mu se u prostoru Novog Pazara nisu hteli predati, u dva maha je napao i razoružao.[1]

9. maja 1942. godine general Mihailović je preko izbegličke vlade tražio bombardovanje vojnih ciljeva u Srbiji:

Potrebno hitno bombardovati vojne ciljeve ovamo. U prvom redu Savski most kod Beograda, Borski rudnik, Trepču sem električne centrale, pristanište Metković i električnu centralu Omiš. U mnogome bi diglo moral naših ljudi u narodu. Narod očekuje to. Treba izvršiti narodnu želju. Đeneral Mihailović.[2]

– Telegram Draže Mihailovića Pretsedniku jugoslovenske Vlade od 9. maja 1942. godine

Tok operacije uredi

Pretsedniku jugoslovenske Vlade. — Sa pouzdane strane obavešteni smo Nemci spremaju napad na Goliju sa nekoliko divizija. Grupisani u Raški, Kraljevu, Čačku, Požezi i Užicu i od Bosne. U napadu učestvovaće samo Nemci. Molim hitno objavite preko radia ovu nameru uz slovo Z i skrenite pažnju da se narod čuva i skloni jer će ga odvesti na rad u Nemačku. Privremeno prekinućemo vezu. — Đeneral Mihailović.[2]

– Telegram Draže Mihailovića Pretsedniku jugoslovenske Vlade od 16. maja 1942. godine

Akciju je, od 15. maja do 3. juna 1942. godine, izvodila 7. četa za specijalnu namenu 800. puka »Brandenburg« pod komandom kapetana Milera, ali bez uspeha.

Uporedo sa akcijom "Forstrat", delovi nemačke 704, 714. i 717. pešadijske divizije su izveli i nekoliko manjih akcija protiv četnika u rejonu Požege, Užica, Bajine Bašte, Ivanjice, Čačka, Gornjeg Milanovca i na teritoriji istočne Srbije.[2] Opkoljenim četnicima je redovno polazilo za rukom da se izvuku iz nemačkog obruča tako što bi sakrili oružje i onda bi produžili da idu kao obični seljaci.[3]

Nakon operacije uredi

Naredbom nemačkog generala Badera od 20. maja je zabranjeno primanje novih četnika u vladine odrede.[1] Komanda Jugoistoka krajem maja 1942. godine zaključuje da Srbiji više ne preti opasnost od Mihailovićevog pokreta:

On će verovatno postati aktivan kad nastupi poraz bilo koje vrste.[4]

General Mihailović je početkom juna sa svojom grupom prešao u italijansku okupacionu zonu, Sandžak i Crnu Goru. 13. jula 1942 godine Draža Mihailović je poslao uputstvo Zvonku Vučkoviću, komandantu I Ravnogorskog korpusa, da stvori njegove obrijane dvojnike u Srbiji, kako bi Nemcima zavarao trag:

Potrebno je da se odmah stvore moji dvojnici sa naočarima, obrijani, lulom i nekoliko pratioca. Podesiti sve da bi narod mogao da veruje da sam to ja. Taj mnogo da ne govori, tajanstvenost na prvom mestu. Jednoga spremite Vi u oblasti Maljena a drugog Tanasko na Čemernu ili u svom kraju.[5]

Istog dana je to naredio i Siniši Ocokoljiću, komandantu Mlavskog korpusa:

U reonu Sokobanje stvorite mog dvojnika; da bude obrijan, sa naočarima, lulom i da ima nekoliko pratioca. Podesite sve da bi narod mogao da poveruje da sam to ja. Taj mnogo da ne govori, tajanstvenost da bude na prvom mestu.[5]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 364. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "Kosta Nikolić 1999" je zadan više puta s različitim sadržajem
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm
  3. „Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta”. Arhivirano iz originala na datum 2016-08-03. Pristupljeno 2013-11-23. 
  4. Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 367.
  5. 5,0 5,1 https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine

Vidi još uredi