Operacija Bijela

Operacija »Bijela« je bila ofanziva NDH kojom se pokušalo sprečiti formiranje 12. slavonske brigade u okolini sela Bijela području Slavonije.

U toku formiranja 12. slavonske NOU brigade 10. oktobra 1942. godine, došlo je iznenadnog napada neprijateljskih snaga iz Daruvara i sa Bilo-gore.[1] Poslije završetka ofanzive na Bilo-gori, u kojoj je učestvovalo oko 10.000 neprijateljskih vojnika, podržanih artiljerijom i avionima, neprijatelj je odmah produžio sa ofanzivom »Bijela«, pravcem: selo Pakrani - selo Bijela da napadne partizanske snage u rejonu sela Gornji Borci - Zaile.[2] Tad su partizanske snage (dijelovi 1. i 2. slavonskog partizanskog odreda) bile prikupljene i nalazile se u fazi formiranja 1. slavonske brigade.[3]

U operaciji »Bijela« neprijateljske snage sastojale su se od pet bojni sa oko 2.500 vojnika: 3 bojne 4. gorskog zdruga, 1 bataljon folksdojčera iz Bjelovara, 2 satnije koturaške bojne iz Koprivnice, podržani sa 8 tenkova i 4 aviona.[4]

Borbu sa neprijateljskim snagama koje su nastupale iz Daruvara, prihvatili su i vodili dijelovi 1. slavonskog partizanskog odreda, Krajiška proleterska četa i dijelovi novoformiranog bataljona 1. slavonske brigade koja je zatečena u procesu formiranja. Naročito žestoka borba vođena je u selima Pakrani, Bijela, Skupiduša i Rastik. U protivnapadima i jurišima na neprijatelja, posebno se istakla Krajiška proleterska četa, čiji su borci onesposobili neprijateljev tenk. Upornim i žilavim otporom partizanskih snaga 10. oktobra do 12 časova, zaustavljeno je napredovanje neprijateljskih snaga na liniji Gusti Rastik (kota 418), Skupiduša (k. 413) i kod sela Bijele. U nemogućnosti da produži svoja dejstva, neprijatelj se u popodnevnim časovima povukao u pravcu sela Markovac i Daruvar. Prilikom povlačenja spalio je sela Bijelu, Pakrane i Markovac i ubijao narod, pljačkao imovinu i dio ljudi odveo u koncentracione logore.[3]

Iako formiran među prvim jedinicama brigade, 1. bataljon je zbog neizvjesne situacije na pravcu Bijela-Borki, upućen tek 10. oktobra u popodnevnim časovima preko Vranog kamena za Bilo-goru. Oko 16 časova 2. četa 1. bataljona, kao prethodnica, kojom je komandovao Jovo Adžija, izbila je na Vrani kamen (trig. 830) i presjekla kolonu 2. bojne 4. gorskog zdruga pod komandom satnika Taboršaka. Bojna se kretala u pravcu k. 639, Pagani vrh. U kratkoj i oštroj borbi, desetina Milutina Vukovića iz Turčević Polja zaplijenila je brdski top 65 mm sa 36 granata. Teže je ranjen u ruku i desetar Milutin Vuković. Pošto je to bio prvi zaplijenjeni top u Slavoniji, njemu su se radovali svi partizani i narod s oslobođene teritorije Slavonije, a posebno borci 1. slavonske brigade. Dolaskom u Bilo-goru, 1. bataljon je naišao na teške posljedice neprijateljske ofanzive. Svuda je vladao pustoš. Ustaše su nemilosrdno uništavali civilno stanovništvo pod optužbom da su jataci i saradnici partizana. Ubijeno je 500 ljudi, žena i djece, a 3.000 je internirano u koncentracioni logor Jasenovac bez povratka. Stradalo je pet sela naseljenih srpskim stanovništvom: Topolovica, Crmošnjak, Mali Grđevac, Mala i Velika Peratovica, Mala i Velika Dapčevica.[4]

Izvori uredi

  1. Arhiv CK SKJ, f. CK KPJ, reg. br. 1942/2829, Arhiv VII, f. NOP-a, k-14 reg. br. 11/1-24.
  2. Arhiv VII, f. NOP-a, k-1023, reg. br. 28/2, knj. 2, dok. br. 167, str. 160.
  3. 3,0 3,1 Jovan Kokot: DVANAESTA SLAVONSKA
  4. 4,0 4,1 Arhiv VII, f. NOP-a, k-1023, reg. br. 28/2; k-1426 reg. br. 23/1, Građa, knjiga II, dok. 67, str. 160.

Vidi još uredi