Opekotinski šok

Opekotinski šok jedan je od oblika distributivnog šoka koji se razvija kao posledica dejstva termalne energije. Neposredni fiziološki poremećaji kod ovog šoka odigravaju se na nivou cirkulatornog sistema, kao posledica povećane kapilarne propustljivosti na mestu opečene regije tela, što rezultuje gubitkom, iz cirkulacije tečnosti bogate proteinima i elektrolitima u opekotinsku ranu. Iako je pojava masivnih edema tkiva nakon opekotine dobro proučena, i dalje ostaje dilema da li su inicijalne promene na kapilarnoj mreži izazvane primarno toplotom ili vazoaktivnim supstancama (histamin, serotonin, prostaglandin, kinin i drug) oslobođenim iz opekotinske rane.

Etiopatogeneza uredi

Terapija uredi

Osnovni ciljevi i principi

Osnovni ciljevi terapije opekotina u toku prvih 24 do 48 časova usmrereni su na spašavanje života i održavanje vitalnih funkcija kod teško opečenih bolesnika zbog čega je potrebno ostvariti nekoliko glavnih ciljeva:

  • održati intravaskularni i minutni volumen srca,
  • održati bubrežnu funkciju,
  • održati plućnu funkciju,
  • lečiti udružene povrede i njihove komplikacije
  • preventivnim merama sprečiti kontaminaciju opekotinske rane
  • dijagnostikovati i započeti odgovarajuće lečenje od ranije prisutnih hroničnih bolesti (npr šećerrne bolesti i kardiovaskularnih bolesti).

U načinu lečenja teških opekotina (na osnovu novih principa u konceptu nadoknade tečnosti, nastalih kroz laboratorijska ispitivanja), preporučuje se poštovanje sledeća tri principa:

  1. Parenteralno lečenje opekotinskog šoka retko je potrebno kod opekotine od 20% ukupne tjelesne površine,
  2. Formule za nadoknadu tečnosti su samo orijentacione i moraju biti individualno prilagođene svakom bolesniku,
  3. Lekar u lečenju mora, izabrati jedan od najjednostavnijih pristup i dobro ga savladati.
Terapija na mestu povrede

Kako opekotinski šok izaziva teške sistemske, hemodinamske i metabolične promene lečenje je vezano za urgentnu korekciju smanjenog intravaskularnog volumena plazme, realizaciju potrebne oksigenacije u plućima i tkivima i uspostavjanje ravnoteze odnosa između elektrolita i vode.

Terapija u bolnici

U toku prvih 24 do 48 časova, terapija opekotinskog šoka, kod teško opečenih bolesnika, u bolničkim uslovima, zasniva se na spašavanju života i održavanju vitalnih funkcija, zbog čega je potrebno ostvariti nekoliko glavnih ciljeva:

Komplikacije uredi

Najčešće komplikacije u opekotinskom šoku su:

  • edem pluća
  • akutna tubuiarna nerkoza,
  • srčana insuficijencija,
  • okluzija (začepljenje) perifernih arterija izazvano masivnim edemom.

Izvori uredi

  • Demling HR.: Burn Edema: Pathophysiology and Treatment Surg. Round, 1993.2.
  • Moncrief J.: Replaccement Therapy in: Burus Ateamapproach. Phyladelphia Saundes Co, 1989. pp. 169192.3.
  • Nicosiaj E. 9 Petro J.: Hospitalisation of burned 1992. pp. 1533.4.
  • Pruitt BJ.: The burn patient J Initial care. Curr, Probi.Surg. 16:4, 1989.5.
  • Shoewaker W. 9 Circulatory mechanismus of shock andtheir mediators, Critical Care Med. Vol. 15 N8, 787794, 1987.5.
  • Jokić N., Božinović D., Hadžić Ž.: Reanimacijaopekotinskog šoka. Jugoslovenski sastanak plastičnih hirurga,Beograd, 1986.7.
  • Moe Lean D. L.: Shock, British Medical Bulletin, vol.44, N2, 437452, 1989.