Opšti imovinski zakonik

Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru, poznatiji kao Opšti imovinski zakonik, je zakonik, odnosno kodifikacija propisa građanskog prava koja je donesena u Kneževini Crnoj Gori godine 1888. Glavni autor zakona je bio pravnik Valtazar Bogišić koji je na zakonik nastojao primijeniti načela tzv. historijsko-pravne škole, odnosno pomiriti nastojanja da građanski zakonik mlade države bude moderan, odnosno temeljen na načelima rimskog prava i uzoru na Napoleonov Code civil sa nastojanjima da bude što sličniji tadašnjim crnogorskim običajima, odnosno razumljiv "običnom" čovjeku. Zbog toga je karakteristično da je jezik koji je Bogišić koristio "narodni", odnosno da su mnoge odredbe napisane u obliku poslovica.

Opšti imovinski zakonik je u Crnoj Gori na snazi bio sve do 1970-ih kada je SFRJ svoje dotadašnje građansko pravo zamijenila Zakonom o obveznim odnosima i drugim zakonima nasljednog i porodičnog prava.