Sveti Onufrije (grčki: Ονούφριος, od egipatskog: Wnn-nfr - "onaj koji je neprestano dobar"[1]) je bio asketa iz 4. veka, koji je živeo u pustinji Gornjeg Egipta. Smatra se jednim od pustinjskih otaca.

Ranovizantijska ikona Onufrija iz 4. veka.

Onufrije je isprva bio monah u manastiru pokraj Tebe, da bi zatim otišao u pustinju gde je proživeo sam ostatak svog života (prema predanju, preko pedeset godina). Sve vlasi su mu bile "bele kao sneg", kosa i brada su mu dosezale do zemlje, a telo mu je bilo obraslo dlakom jer je dugo živeo bez odeće. Nosio je jedino pojas od lišća.

O njegovom životu znamo na osnovu pisanja monaha Pafnutija, koji ga je jednom prilikom posetio u pustinji. On kaže da je ceo Onufrije izgledao blešteći, uzvišen i strašan. Videći Pafnutija, Onufrije ga je oslovio imenom, i ispričao mu svoj život u pustinji. Rekao je da ga je tu doveo njegov anđeo čuvar, i da se godinama hranio retkim pustinjskim rastinjem, dok anđeo nije počeo da mu donosi hleba da utoli glad. Nakon toga je, promišlju Božjom, izrasla kraj njegove ćelije i jedna palma, koja je donosila dobar plod urme, a tu je i nastao izvor vode. Ipak, govorio je Onufrije: "Najviše se hranim i pojim slatkim rečima Božjim". Na pitanje Pafnutijevo, kako se pričešćuje, odgovorio je pustinjak, da mu anđeo Božji svake subote donosi pričešće i pričešćuje ga.

Drugog dana stari isposnik je rekao Pafnutiju, da je to dan njegovog odlaska iz ovoga sveta, preklonio je kolena, pomolio se Bogu i umro. U tom je Pafnutije video svetlost kako je osvetlila telo upokojenog sveca i čuo pesmu anđela. Sahranivši Onufrijevo telo, Pafnutije se vratio u svoj manastir i razglasio svima o ovom podvižniku. Onufrije je umro 400. godine.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 12. juna po crkvenom, a 25. juna po gregorijanskom kalendaru. Katolička crkva ga slavi 12. juna.

Izvori uredi

  1. Gardiner, A. H. The Origin of Some English Personal Names, Journal of the American Oriental Society, Vol. 56, No. 2. (Jun., 1936), pp. 189-197. (JSTOR or Athens login required)

Literatura uredi

Eksterni linkovi uredi