Olovo(II) hlorid

(Preusmjereno sa stranice Olovo(II)-hlorid)

Olovo(II) hlorid (PbCl2) je neorgansko jedinjenje. On je bela čvrsta materija na sobnim uslovima, koja je slabo rastvorna u vodi. Olovo(II) hlorid je jedan od najvažnijih na olovu baziranih reagenasa. On se takođe prirodno javlja u obliku minerala kotunita.

Olovo(II) hlorid
Lead(II) chloride
IUPAC ime
Drugi nazivi Plumbo hlorid
Kotunit
Identifikacija
CAS registarski broj 7758-95-4 DaY
PubChem[1][2] 166945
ChemSpider[3] 22867 DaY
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula PbCl2
Molarna masa 278,10 g/mol
Agregatno stanje bela bezmirisna čvrsta materija
Gustina 5,85 g/cm3
Tačka topljenja

501 °C

Tačka ključanja

950 °C

Rastvorljivost u vodi 6,73 g/L (0 °C)
9,9 g/L (20 °C)
33,4 g/L (100 °C)
Ksp 1.7×10-5
Rastvorljivost neznatno rastvoran u HCl, amonijaku;
nerastvoran u alkoholu
Indeks prelamanja (nD) 2,199[4]
Struktura
Kristalna rešetka/struktura Ortorombičan, oP12
Kristalografska grupa Pnma, No. 62
Termohemija
Standardna entalpija stvaranja jedinjenja ΔfHo298 -359,41 kJ/mol
Standardna molarna entropija So298 135,98 J K−1 mol−1
Opasnost
EU-klasifikacija Repr. Cat. 1/3
Štetan (Xn)
Opasan za životnu sredinu (N)
EU-indeks 082-001-00-6
NFPA 704
0
3
0
 
R-oznake R61, R20/22, R33, R62, R50/53
S-oznake S53, S45, S60, S61
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni Olovo(II) fluorid
Olovo(II) bromid
Olovo(II) jodid
Drugi katjoni Olovo(IV) hlorid
Kalaj(II) hlorid
Germanijum(II) hlorid
Srodna jedinjenja Thalijum(I) hlorid
Bizmut hlorid

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Sinteza uredi

Olovo(II) hlorid precipitira iz rastvora nakon dodatka hlorida (HCl, NaCl, KCl) u vodene rastvore olovo(II) jedinjenja kao što su Pb(NO3)2.

Pb(NO3)2(aq) + 2 NaCl(aq) → PbCl2(s) + 2 NaNO3(aq)
Pb(CH3COO)2(aq) + HCl(aq) → PbCl2(s) + 2 CH3COOH(aq)
bazni PbCO3 + 2 HCl(aq) → PbCl2(s) + CO2(g) + H2O[5]
Pb(NO3)2(aq) + 2 HCl(aq) → PbCl2(s) + 2 HNO3(aq)

Tretman olovo dioksida sa hlorovodoničnom kiselinom daje olovo(II) hlorid kao i gas hlor:

PbO2(s) + 4 HCl → PbCl2(s) + Cl2 + 2 H2O

Tretman olovo oksida sa hlorovodoničnom kiselinom daje olovo(II) hlorid i vodu

PbO(s) + 2 HCl → PbCl2(s) + H2O

PbCl2(s) se takođe formira dejstvom gasa hlora na olovnom metalu:

Pb + Cl2 → PbCl2

Reference uredi

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Pradyot Patnaik. Handbook of Inorganic Chemicals. McGraw-Hill, 2002, ISBN 0-07-049439-8
  5. Dictionary of Inorganic and Organometallic Compounds. Lead(II) Chloride. [1]

Spoljašnje veze uredi