Olof Skötkonung

Olof Skötkonung (starošvedski: Olawær Skotkonongær, staroislandski: Óláfr sænski), također poznat i kao Olaf Eiríksson (cca. 980–1022) bio je kralj Švedske, koji je vladao od 995. do 1022. Bio je sin kralja Erika Pobjedničkog i, prema islandskim izvorima, Sigrid Gorde.

Olof Skötkonung
kralj Švedske

Vladavina 995–1022
Prethodnik Erik Segersäll
Nasljednik Anund Jacob
Suprug/a Estrid
Potomstvo Emund Stari
Astrid Olofsdotter
Anund Jacob
Ingegerd Olofsdotter
Kuća Kuća Munsö
Otac Erik Segersäll
Majka Sigríð Storråda?
Rođen/a 980
Umro/la 1022. (dob: 41–42)

Oca je naslijedio oko 995. Prema prilično oskudnim i od današnjih historičara sa skepsom promatranim izvorima (Snorri Sturluson i Adam Bremenski), navodi se da je vladavinu počeo kao vikinški kralj, odnosno da je organizirao pljačkaške pohode. U jednom od takvih - na vendsko područje u današnjoj njemačkoj oblasti Lüchow-Dannenberg ugrabio je "vendsku" (slavensku) ženu po imenu Edla i uzeo je za priležnicu. Ona mu je rodila sina (i budućeg kralja) Emunda i kćer Astrid Olofsdotter. Kasnije se oženio za vendsku princezu Estrid od Bodriča s kojom je imao sina (i budućeg kralja) Anunda Jacoba i kćer Ingegerd Olafsdotter (buduću kijevsku knjeginju).

Olof je sklopio savez sa danskim kraljem Svenom I Rašljobradim te su saveznici, nastojeći iskoristiti nezadovoljstvo Norvežana uvođenjem kršćanstva, pokrenuli rat protiv norveškog kralja Olafa Trygvassona. To je godine 1000. dovelo do pomorske bitke kod Svoldera u kojoj je Olaf poginuo, a saveznici pobijedili i nakon toga među sobom podijelili Norvešku. Olof je svojim teritorijama pripojio Trøndelag.

Oko godine 1008. je Olof, zahvaljujući misionaru po imenu Sigfrid, odlučio primiti kršćanstvo. Iako nije bio prvi švedski kršćanski kralj, bio je prvi koji je kršćaninom ostao do smrti. Otpor njegovih sunarodnjaka pokrštavanju ga je, međutim, prisilio da kršćanstvo pokušava uvoditi samo na ograničenom prostoru granične provincije Västergötland, gdje je kršćanstvo odranije bilo ukorijenjeno. Olof je također u Sigtuni počeo kovati novac sa svojim imenom. Na svom je dvoru također primao niz uglednih skandinavskih skalda (dvorskih pjesnika) među kojima se ističe Islanđanin Óttarr svarti koji je ispjevao ep Óláfsdrápa sænska u kome se opisuje Olafov život i, između ostalog, pregovore kojima je 1018. okončan rat Švedske sa nanovo ujedinjenom Norveškom pod kraljem Olafom II.

Prema predaji je godine 1022. umro mučeničkom smrću, odnosno ubili su njegovi paganski podanici nakon što je odbio sudjelovati u njihovim ritualima.

Izvori

uredi
Olof Skötkonung
Rođen/a: 980 Umro/la: 1022
Kraljevske titule
Prethodi:
Erik Segersäll
kralj Švedske
995–1022
Slijedi:
Anund Jacob